Bolesti žučnog mjehura i žučnih vodova

Proizvodnja žuči

Jetra dnevno proizvodi oko 500–600 ml žuči. Žuč je izoosmotska s plazmom i sastoji se od vode, elektrolita, žučnih soli, fosfolipida (uglavnom lecitina), kolesterola, bilirubina i drugih endogeno stvorenih ili izvana unesenih sastojaka kao što su proteini koji reguliraju funkciju probavnog sustava ili lijekovi i njihovi metaboliti. Bilirubin je razgradni produkt hema iz istrošenih eritrocita. Stvaranje žučnih soli poznatih i kao žučne kiseline potiče sekreciju ostalih sastojaka žuči, posebno Na i vode. Funkcija žučnih soli uključuje izlučivanje potencijalno štetnih sastojaka (npr. bilirubina, metabolita lijekova), otapanje masti i vitamina topivih u mastima, omogućavajući tako njihovu apsorpciju te indukciju osmotske katarze.

Stvaranje i izlučivanje žuči zahtijeva aktivni transport, ali i procese kao što su endocitoza i pasivna difuzija. Žuč se stvara u kanalićima između hepatocita. Ograničavajući faktor stvaranja žuči je njena sekrecija u kanaliće. Sekrecija i apsorpcija se također događaju u žučnim kanalima.

U jetri žuč teče od intrahepatalnog bilijarnog sustava u proksimalni ili zajednički hepatični vod. Oko 50% izlučene žuči za gladovanja prolazi kroz duktus cistikus u žučni mjehur; ostatak putuje direktno u zajednički žučni vod koji nastaje na spoju hepatalnog voda i duktus cistikusa. Za vrijeme gladovanja, malo žuči izlazi iz jetre. U to vrijeme, žučni mjehur apsorbira 90% vode iz žuči, te je na taj način koncentrira i pohranjuje.

Žuč putuje iz žučnog mjehura u zajednički žučni vod. Zajednički žučni vod spaja se s pankreatičnim vodom na mjestu papile Vateri koja se otvara u dvanaesnik. Prije nego se spoji s pankreatičnim vodom, zajednički žučni vod oštro se sužava na promjer ≤0,6 cm. Oddijev sfinkter okružuje i pankreatični i zajednički žučni vod. Svaki od njih ima i svoj zasebni sfinkter. Normalno se žuč ne vraća u gušteračni vod. Ovi sfinkteri su visoko osjetljivi na kolecistokinin i druge hormone crijeva (npr. peptid koji oslobađa gastrin) i na promjene kolinergičnog tonusa (npr. s antikolinergicima).

Uzimanje obroka dovodi do oslobađanja crijevnih hormona i kolinergične stimulacije što uzrokuje kontrakciju žučnjaka i relaksaciju sfinktera omogućavajući protok oko 75% sadržaja žučnog mjehura u dvanaesnik. Nasuprot tome, za vrijeme gladovanja pojačani tonus sfinktera olakšava punjenje žučnjaka. U proksimalnom dijelu tankoga crijeva žučne soli se slabo apsorbiraju pasivnom difuzijom i najveći dio stiže u terminalni ileum gdje se 90% aktivnim transportom apsorbira u portalnu vensku cirkulaciju. Nakon što se vrate u jetru žučne soli se mijenjaju (npr. konjugiraju ako su u slobodnom obliku) i ponovno luče u žuč. Žučne kiseline ulaze u enterohepatalnu cirkulaciju 10–12 puta na dan.