Burzitis, tendinitis i fibromialgija

Riječ je o akutnoj ili kroničnoj upali burze. Uzrok je obično nepoznat, no određenu ulogu igraju ponavljane ili akutne ozljede, infekcije i bolesti taloženja kristala. Simptomi su bol, posebno pri pokretu, otok i osjetljivost. Dijagnoza se postavlja klinički, no analiza burzine tekućine omogućava prepoznavanje infekcije ili odlaganja kristala. Liječi se imobilizacijom, davanjem NSAR, ponekad injekcijama kortikosteroida i suzbijanjem uzroka.

Burze (bursae) su sluzne vreće koje smanjuju trenje, npr. tamo gdje tetive ili mišići prelaze preko koštanih izbočina, čime olakšavaju pokrete. Njihova šupljina može komunicirati sa zglobnom čahurom.

Burzitis se često javlja u ramenu (subakromijski ili subdeltoidni burzitis) u sklopu tendinitisa rotacijske manžete, što je obično primarna promjena. Nerijetko su zahvaćene i burze olekranona (rudarski lakat), prepatelarne (koljeno kućanice) ili suprapatelarne, retrokalkanearne (burzitis Ahilove tetive), iliopektinealne (m. iliopsoas), ishijalne (krojačka ili tkalačka stražnjica), u području velikog trohantera, bursa anserina (uz hvatište lig. anserinum o medijalnu stranu tibije) i burza uz glavu prve metatarzalne kosti (engl. bunion, obično uz hallux valgus—op. prev.).

Etiologija

Uzrok može biti povreda, kronična prekomjerna opterećenja, artritis (npr. giht, RA) ili infekcije (npr. piogene bakterije, posebno Staphylococcus aureus). Infekcija je najčešća u olekranonskoj i prepatelarnoj burzi. Akutni se burzitis većinom javlja nakon neobičnog napora i posebnih opterećenja, kad ga prati izljev. Kronični burzitis se nadovezuje na prethodne napadaje ili na ponavljane povrede. Stijenka sluzne vreće je zadebljana s bujanjem sinovije, dolazi do stvaranja priraslica, panusa i vapnenih depozita. Ponekad dolazi do upale susjednog zgloba.

Klinička slika

Akutni burzitis izaziva bolove, osobito pri pokretima, te lokaliziranu osjetljivost. Ako je burza površna (npr. prepatelarna, olekranonska) često se opaža otok s drugim znacima upale. Kristalni i bakterijski burzitis je obično praćen eritemom, toplinom i bolovima.

Kronični burzitis traje mjesecima s mnogim relapsima. Ako je upala blizu zgloba, javlja se fibroza zgloba s ograničenom pokretljivošću.

Dijagnoza

Oteklina i znaci upale iznad burze ukazuju na burzitis, što se većinom klinički i dijagnosticira. Ako je oteklina posebno bolna, crvena ili topla, odnosno ako je u pitanju prepatelarna ili olekranonska burza, treba izvršiti punkciju kako bi se isključila infekcija ili odlaganje kristala. U lokalnoj anesteziji, sterilnom tehnikom se izljev evakuira i analizira (brojenje leukocita, bojenje po Gramu, kultura, mikroskopiranje na kristale). Bojenje po Gramu nije osobito osjetljivo, a broj leukocita bude niži nego u septičkim zglobovima. Uratni se kristali lako raspoznaju u polariziranom svjetlu, ali se kristali apatita, tipični za vapneni tendinitis, vide tek kao sjajne grudice bez dvolomnosti. Ako burzitis potraje, odnosno pri sumnji na infekciju ili kalcificiranje, treba napraviti rendgensku snimku.

Krvarenje u burzu izaziva simptome slične akutnom burzitisu jer krv djeluje upalno. I celulitis prate znaci upale, ali bez izljeva u burzu; celulitis iznad burze predstavlja relativnu kontraindikaciju za punkciju, ali se aspiracija ipak mora izvršiti pri izrazitoj sumnji na septički burzitis.

Liječenje

Ako se utvrdi bolest odlaganja kristala (str. 299), infekcija ili kronična iritacija, liječi se osnovni problem. Izbor antibiotika kod infekcije određuje mikrobiološka obrada. Empirijska antimikrobna terapija treba djelovati na S. aureus. Infekcijski burzitis treba uz antimikrobnu terapiju drenirati ili ekscidirati.

Akutni neseptički burzitis liječi se mirovanjem ili imobilizacijom uz visoke doze NSAR, ponekad se daju i opioidi. Kako se bolovi povlače treba poticati voljne pokrete. Za rame su korisne pendularne vježbe u rasterećenom položaju. Ako je peroralna terapija uz mirovanje nedovoljna, izbor pada na aspiraciju i injiciranje 0,5–1 ml depo–kortikosteroida u burzu (npr. triamcinolon acetonid 40 mg/ml), čemu se može dodati 1 ml otopine lokalnog anestetika (npr. 0,5% bupivakaina ili 1% lidokaina) te dati istom iglom ili se lokalna anestezija 1%–tnim lidokainom provede prije davanja kortikosteroida. Doza i volumen kortikosteroidne injekcije ovise o veličini burze. U rijetkim slučajevima par sati nakon injekcije depo–kortikosteroida dolazi do pogoršanja, što je po svoj prilici posljedica sinovitisa izazvanog unesenim kristalima; obično traje ≤24 h i povlači se na hladne obloge uz analgetike. Postupke aspiriranja i injiciranja treba ponekad ponavljati.

Kronični burzitis se liječi kao i akutni, osim što je mirovanje i imobiliziranje pomoću udlaga manje korisno, dok su osobito važne vježbe ograničenog raspona. U rijetkim slučajevima burzu treba ekscidirati.