Tumori kostiju i zglobova

U djece je većina tumora primarna, od kojih su neki maligni, dok su metastatske neoplazme rijetke. U odraslih su naprotiv metastatski tumori oko 20 puta češći od primarnih maligniteta. Tumori zglobova su vrlo rijetki u svim uzrastima.

Klinička slika i dijagnoza

Ovi tumori tipično uzrokuju bol i otok. Najčešći problem u dijagnostici je izočnost sumnje. Dugotrajni ili progresivni, nejasni bolovi u trupu ili udovima, posebno ako ih prati palpabilna rezistencija, svakako pobuđuju sumnju. Standardni rendgenogram je prva pretraga, ali sumnjive promjene obično zahtijevaju biopsiju. Međutim, neki tumori imaju osebujne radiološke nalaze, tako da se mogu dijagnosticirati i bez bioptičkog nalaza.

Neki radiološki znaci (npr. simetrija, skleroza rubova tumora, liza, mineralizacija) olakšavaju razlikovanje benignih od malignih promjena. Za malignitet govore litičke lezije, nepravilni rubovi, predjeli destrukcije kosti, osobito ako ih ima više (“kao da su moljci izgrizli”), kortikalna razaranja, širenje na meka tkiva i patološki prijelomi. Neke neoplazme imaju karakterističan RTG izgled (npr. Ewingov tumor se prvo javlja u sredini dugih kostiju, osteosarkom obično nastaje u metafizi, prema kraju duge kosti, dok gigantocelularni tumor većinom zahvaća epifizu).

Heterotopno osificiranje (myositis ossificans) i callus luxurians nakon prijeloma izazivaju mineraliziranje oko korteksa i u susjednim mekim tkivima, što naliči na maligne promjene. Histiocitoza Langerhansovih stanica (histiocitoza X, Letterer–Siweova bolest, Hand–Schüller–Christianova bolest, eozinofilni granulom) uzrokuju solitarne ili multiple koštane promjene koje su obično radiološki prepoznatljive. Pri solitarnim promjenama zna doći do periostalnog osificiranja, što naliči na maligni proces. Osteopoikiloza (“mrljaste kosti”) je asimptomatsko, klinički beznačajno stanje koje naliči na koštane metastaze. Svojstvena su joj brojna žarišta skleroze, većinom u kostima zapešća, gležnja, zdjelice i u metaepifiznim dijelovima cjevastih kostiju.

CT i MR utvrđuju lokalizaciju i proširenost neoplazme, a mogu ukazati i na specifičnu dijagnozu. Ako se sumnja na metastatske ili multicentrične tumore, radioizotopnom scintigrafijom se pretražuje cijeli kostur.

Biopsija je u pravilu temelj dijagnoze. Patologu treba predočiti relevantne podatke iz anamneze i radiološkog nalaza. Histopatološka dijagnoza nije uvijek laka pa je potrebno bioptirati dovoljno tkiva iz reprezentativnog dijela tumora (obično meki dio). Najbolji se rezultati postižu u ustanovama s velikim iskustvom u tom poslu. Brza, točna i konačna dijagnoza tako se postavlja u >90% slučajeva.