Anorektalne bolesti

(Vidi i Strana tijela na str. 126 i Anorektalni karcinom na str. 177.)

Analni kanal počinje od analnog sfinktera i završava na anorektalnom spoju (pektinarna linija, mukokutani spoj, zupčasta linija), gdje se nalazi 8 do 12 analnih kripti i 5 do 8 papila. Kanal je obložen anodermom, koji je nastavak vanjske kože. Analni kanal i susjednu kožu inerviraju somatski senzorni živci a vrlo su osjetljivi na bolne podražaje. Venska drenaža analnog kanala ide preko kavalnog sustava, dok se anorektalni spoj može drenirati i kavalnim i portalnim sustavom. Limfna drenaža prolazi kroz unutarnje ilijačne čvorove, stražnji vaginalni zid i ilijačne čvorove. Venska i limfna cirkulacija određuju širenje malignih bolesti.

Rektum se nastavlja na sigmoidni kolon od razine trećeg sakralnog kralješka do anorektalnog spoja. Obložen je crvenom, sjajnom žljezdanom sluznicom, koja je opskrbljena autonomnim živcima i stoga relativno neosjetljiva na bol. Venska drenaža vezana je na portalni sustav. Povrat limfe iz rektuma teče duž gornjeg hemoroidalnog vaskularnog pedikla u donje mezenterične i aortne čvorove.

Prsten sfinktera koji okružuje analni kanal sastavljen je spajanjem unutarnjeg sfinktera, središnjeg dijela levatora i dijelova vanjskog sfinktera. Na prednjem dijelu je osjetljiviji na traumu koja može dovesti do inkontinencije. Puborektalni mišić stvara oko rektuma mišićnu omču za podršku i pomoć pri defekaciji.

Anamneza u dijagnostici anorektalnih poremećaja treba sadržavati detalje o krvarenju, boli, protruziji, otpuštanju, otoku, abnormalnim senzacijama, defekaciji, prirodi stolice, uporabi laksativa i klizmi i abdominalnim i urinarnim simptomima. Važno je pitati sve bolesnike o analnom odnošaju ili drugim traumama izazvanima unošenjem predmeta u anus.

Fizikalni pregled treba biti nježan uz dobro svjetlo. Sastoji se od vanjske inspekcije, perianalne i intrarektalne digitalne palpacije, pretrage trbuha i rektovaginalne bidigitalne palpacije (u žena). Često su uključene i anoskopija i rigidna ili fleksibilna sigmoidoskopija 15 do 60 cm iznad analne granice. Inspekciju, palpaciju, anoskopiju i sigmoidoskopiju je najbolje učiniti u položaju na lijevom boku po Simsu ili u položaju na koljenima i laktovima, ili potrbuške na pomičnom stolu. U slučaju bolnih analnih lezija može biti potrebita lokalna (5%–tna mast s lidokainom), regionalna ili čak opća anestezija. Ukoliko je pacijent može podnijeti, u svrhu poboljšanja sigmoidoskopije može se dati fosfatna klizma. Ako je indicirano, rade se biopsije, kulture i radiološke pretrage.