Bolesti uha, grla, nosa i zubi

Glavni simptomi bolesti ušiju (otološke tegobe) su bol u uhu, gubitak sluha, iscjedak iz uha, šum (tinitus) i vrtoglavica (vertigo). Gubitak sluha je opisan u Pogl. 95. na str. 781.

Osim ušiju pregledava se nos, nazofarinks i paranazalni sinusi, zubi, jezik, tonzile, hipofarinks, larinks, slinovnice i temporomandibularni zglob jer se bol i neugoda iz tih područja može širiti u uši. Važno je ispitati funkciju moždanih živaca (vidi str. 1750 i 1867) te sluh (vidi str. 785), kao i vestibularne funkcije. Isto tako, treba obratiti pažnju na nistagmus (ritmički pokreti očiju–vidi okvir 84–1).

Pretrage

Bolesnici s oštećenjem sluha u anamnezi ili oštećenjem utvrđenim pri fizikalnom pregledu, kao i s tinitusom ili vrtoglavicom se podvrgavaju audiogramu (vidi str. 785). Bolesnicima s nistagmusom ili poremećenom vestibularnom funkcijom može koristiti kompjutorizirana elektronistagmografija (ENG), koja kvantificira spontani, fiksirani ili položajni nistagmus, koji se ne mora otkriti običnim pregledom. Kompjutorizirana toplotna ENG otkriva jačinu odgovora vestibularnog sustava na ispiranje pojedinog uha toplom i hladnom vodom, omogućujući liječniku otkrivanje jednostranog poremećaja. Različite sastavnice vestibularnog sustava mogu se pretražiti promjenom položaja glave i tijela ili podražavanjem različitim vidnim podražajima.

Prvotne slikovne pretrage obuhvaćaju CT temporalne kosti uz pomoć kontrasta ili bez njega te MR mozga pomoću gadolinija, uz obraćanje pozornosti unutarnjim zvukovodima, za isključivanje postojanja akustičnog neuroma. Ove pretrage mogu biti indicirane u slučajevima traume uha i/ili glave, kronične infekcije, gubitka sluha, vrtoglavice, paralize ličnog živca (n. facialisa) i otalgije nejasnog uzroka.

Nistagmus je ritmično pomicanje očnih jabučica koje može biti različite etiologije. Vestibularni poremećaji mogu izazvati nistagmus zbog međusobne povezanosti vestibularnih i okulomotornih jezgara. Postojanje vestibularnog nistagmusa pomaže prilikom otkrivanja vestibularnih poremećaja i, ponekad, pri razlikovanju centralne od periferne vrtoglavice. Vestibularni nistagmus ima sporu sastavnicu uzrokovanu vestibularnim podražajem i brzu, korektivnu sastavnicu koja uzrokuje pomak u suprotnom smjeru. Smjer nistagmusa je određen smjerom brze sastavnice, jer ju je lakše uočiti. Nistagmus može biti rotirajući, okomit ili vodoravan a do njega može doći spontano, prilikom fiksiranja pogleda ili prilikom pokreta glavom.

Početni pregled kod nistagmusa se izvodi dok bolesnik leži na leđima bez fokusiranja pogleda (za sprječavanje fiksiranja pogleda može se rabiti dioptrija od +30 ili Fresnelove leće). Bolesnik se potom polako okreće na lijevi, pa na desni bok. Bilježe se smjer i trajanje nistagmusa. Ako se nistagmus ne uoči, izvodi se Dix–Hallpikeov (ili Baranyev) manevar. Prilikom njega bolesnik uspravno sjedi na ležaljci, tako da, kad zabaci glavu, ona visi preko ruba naslona. Uz podupiranje, brzo ga se spušta u vodoravan položaj, s glavom 45° ispod horizontale, te ju se rotira za 45° u lijevo. Bilježe se smjer i trajanje nistagmusa te pojava vrtoglavice. Bolesnik se vraća u uspravni položaj a manevar se ponavlja uz rotaciju u desno. Svaki položaj ili manevar koji izaziva nistagmus bi trebalo ponoviti, kako bi se vidjelo dolazi li do zamora. Nistagmus uslijed poremećaja perifernog živčanog sustava ima razdoblje latencije koje traje od 3 do 10 s a do zamora dolazi brzo, dok nistagmus uslijed uzroka od strane SŽS–a nema razdoblja latencije i ne dolazi do zamora. Tijekom izazvanog nistagmusa, bolesniku se kaže da fiksira pogledom neki predmet. Nistagmus uslijed perifernih poremećaja vidnom se fiksacijom prekida.

Toplinsko podražavanje zvukovoda izaziva nistagmus u bolesnika s očuvanim vestibularnim sustavom. Nemogućnost izazivanja nistagmusa na jednoj strani ili razlika u trajanju nistagmusa između dva oka u trajanju >20%, ukazuje na promjenu na strani smanjenog odgovora. Dok je bolesnik ispružen na leđima, uz glavu podignutu za 30°, svako uho se redom ispere s 3 ml hladne vode. Može se rabiti i 240 ml tople vode (40 do 44 °C), pazeći da se bolesnika ne opeče pretoplom vodom. Hladna voda izaziva nistagmus na suprotnoj strani; topla voda izaziva istostrani nistagmus. Za pamćenje te činjenice može se pomoći mnemoničkom skraćenicom COWS (Cold to the Opposite and Warm to the Same = hladno na suprotnoj a toplo na istoj).