Reakcije na sunčevu svjetlost

Koža na pretjeranu količinu sunčeve svjetlosti može odgovoriti na nekoliko načina: različitim kroničnim promjenama (npr. dermatoheliozom, aktiničkom keratozom), preosjetljivošću ili opeklinama.

Premda sunce zrači širokim spektrom ultraljubičastog (UV) elektromagnetskog zračenja (odnosno, UVA s 320–400 nm; UVB s 280– 320 nm; UVC s 10–280 nm), samo UVA i UVB dopiru do Zemljine površine. Vrsta i količina tog zračenja uvelike ovisi o godišnjem dobu i promjeni atmosferskih prilika. Izlaganje kože sunčevoj svjetlosti ovisi o brojnim čimbenicima, npr. odjeći, načinu života, zanimanju i zemljopisnim čimbenicima, poput nadmorske visine i zemljopisne širine.

Zrake koje izazivaju opekline od sunca (<320 nm) se filtriraju kroz staklo i velikim dijelom kroz dim i smog. One prolaze kroz tanke oblake, maglu ili 30 cm bistre vode, uzrokujući teške opekline u ljudi koji o njima ne razmišljaju. Snijeg, pijesak i vedro nebo pojačavaju opekline odražavanjem zraka. Količina ozona u stratosferi, koji filtrira UV zrake kraćih valnih duljina je smanjena ljudskim zagađivanjem klorofluorougljicima (npr. iz tekućina za rashlađivanje i aerosola). Stanjenje ozonskog sloja povećava nehotično izlaganje UVA i UVB zrakama.

Lampe solarija zrače umjetnom svjetlošću koja sadrži više UVA nego UVB, no moguće je očekivati neke dugoročne nepovoljne učinke. Čak i izvori svjetlosti koji sadrže samo UVA nepovoljno utječu na kožu.

Patofiziologija

Nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti epidermis se zadebljava a melanociti brže stvaraju pigment melanin, uzrokujući tamnjenje, koje pruža određenu prirodnu zaštitu od budućeg izlaganja. Izlaganje dovodi do inaktivacije i gubitka epidermalnih Langerhansovih stanica, koje su važne prilikom imunološkog odgovora.

Ljudi se uvelike razlikuju po svojoj osjetljivosti i odgovoru na sunčevu svjetlost, a na osnovi količine melanina u koži. Prema osjetljivosti na oštećenje suncem, koža se, u silaznom redoslijedu, dijeli u 6 tipova (I do VI). Podjela se zasniva na boji kože, osjetljivosti na UV zrake i odgovor na izlaganje Suncu. Tip I ima bijelu do svijetlo pigmentiranu kožu, jako je osjetljiv na UV zrake, ne pokazuje brzo tamnjenje pigmenta, uvijek lako izgori i nikad ne potamni. Tip VI ima tamnosmeđu ili crnu kožu, najmanje je osjetljiv na UV zrake, pokazuje brzo znakovito povećanje količine pigmenta i jako potamni (jako crno). Osobe crne ili tamne kože nisu neosjetljive na učinke sunca i kod jakog ili dugotrajnog izlaganja mogu izgorjeti. Osobito su osjetljivi ljudi sa svijetlom ili crvenom kosom. U mnogih osoba svijetle kože dolazi do nejednolikog odlaganja melanina uzrokujući sunčeve pjege. U osoba s albinizmom (vidi str. 1002) kao i u područjima s vitiligom (vidi str. 1002) nema pigmentacije kože zbog nedostatka melanocita.

Prevencija

Jednostavne mjere predostrožnosti pomažu pri izbjegavanju opeklina i kroničnih učinaka sunca i potrebne su u osoba s fotoosjetljivošću. Početno izlaganje jakom podnevnom suncu tijekom ljeta ne bi smjelo trajati >30 min., čak ni u ljudi s tamnom kožom. U područjima s umjerenom klinom izlaganje je manje opasno prije 10 h prije podne i nakon 3 h poslije podne, jer se većina valnih duljina koje izazivaju opekline profiltrira. Magla i oblaci ne smanjuju opasnost, koja je povećana na većim nadmorskim visinama.

Dijelove tijela izložene suncu potrebno je prekriti odjećom. Gusto tkane tkanine zaprječuju sunce bolje od onih rahlog tkanja. Na tržištu postoji posebna odjeća koja omogućava dobru zaštitu od sunca. Šeširi širokog oboda štite lice, uši i vrat. Redovita primjena zakrivljenih naočala koje sprječavaju prodor UV zraka pomaže pri zaštiti očiju.

Faktori za zaštitu od sunca štite, ali ne sprječava uvijek sunčane opekline i kronični učinak sunca. U SAD–u, FDA stupnjuje faktor zaštite od sunca (sun protection factor = SPF): što je veći broj, veća je i zaštita. Preporučuju se proizvodi sa SPF 15. Međutim SPF, samo kvantificira zaštitu od izlaganja UVB zrakama; ono ne postoji za izlaganje UVA zrakama. Faktori postoje u nizu pripravaka, uključujući kreme, gelove, pjene, raspršivače i stikove. Proizvodi za samotamnjenje ne štite od izlaganja UV zrakama.

Većina faktora za zaštitu od sunca sadrži nekoliko tvari koje djeluju kao kemijski zasloni, apsorbirajući svjetlost ili stvarajući fizikalni štit koji svjetlost odražava ili raspršuje. Uobičajene kemijske zaštitne tvari većinom apsorbiraju UVB zrake i u njih spadaju aminobenzoati, koji obuhvaćaju p–aminobenzoičnu kiselinu (PABA), salicilate, cinamate, benzofenone (npr. avobenzon) i antrilate. Od njih su benzofenoni osobito učinkoviti u zaštiti od UVA zraka. Cinkov oksid i titanov dioksid blokiraju i UVB i UVA zrake. Mikronizarni pripravci ovih tvari znakovito su poboljšali njihovu kozmetičku prihvatljivost. Neuspješnost faktora za zaštitu od Sunca je česta a obično nastaje zbog nedovoljnog nanošenja proizvoda, prekasnog nanošenja (za najbolju učinkovitost, faktore bi trebalo nanositi 30 min prije izlaganja) ili nenanošenja nakon plivanja ili tjelovježbe.

Alergijske ili fotoalergijske reakcije na faktore za zaštitu od sunca se treba razlikovati od drugih fotosenzitivnih kožnih promjena. Za postavljanje dijagnoze može biti potrebno testiranje pomoću flastera ili fotoflastera koji sadrži sastavnice faktora. Ovo obično izvodi dermatolog s osobitim iskustvom u alergijskom kontaktnom dermatitisu.