Bolesti dojke

Simptomi od same dojke (npr. bol, kvržice, iscjedak na bradavicu) su česti i uzrok su >15 milijuna dolazaka liječniku/god. Premda >90% simptoma ima dobroćudne uzroke, uvijek postoji strah od raka dojke. Budući da je rak dojke čest i da može oponašati dobroćudne poremećaje, pristup svim simptomima i znakovima sa strane dojke je usmjeren na isključivanje raka.

Anamneza uključuje podatke o trajanju simptoma; povezanosti simptoma s menzesom i trudnoćom; o boli i vrsti boli, iscjetku i promjenama na koži; primjeni lijekova, uključujući i hormonsku terapiju; osobnu i obiteljsku anamnezu opterećenu rakom dojke te datum i ishod zadnjeg mamograma.

Pregled dojke: Principi pregleda dojke slični su za liječnika i bolesnicu. Pregledava se simetrija dojki, uvučenje bradavice, izbočenja i uvlačenje kože (za uobičajene položaje vidi SL. 253–1A i B).

Premda je razlika u veličini česta, svaka dojka bi trebala imati pravilan obris. Podležeći rak se ponekad otkriva tako da bolesnica pritisne bokove objema rukama ili stisne dlanove ispred čela (vidi SL. 253–1C i D). U tim položajima se prsni mišići stežu te se može uočiti neupadljivo uvlačenje kože ako je rastući tumor okružio Cooperov ligament.

Pazušni i supraklavikularni limfni čvorovi se najlakše pregledavaju dok bolesnica sjedi ili stoji (vidi SL. 253–1E). Podupiranje bolesničine ruke tijekom pregleda pazuha omogućuje da se ruka potpuno opusti, tako da se mogu opipati čvorovi duboko u pazušnoj jami.

Dojka se opipava dok bolesnica sjedi i ponovno dok je u ležećem položaju na leđima, s istostranom rukom ispod glave i jastukom ispod istostranog ramena (vidi SL. 253–1F). Potonji položaj se rabi i prilikom samo– pregleda; bolesnica pregledava dojku suprotnom rukom. Okretanje bolesnice na bok, tako da se pregledavana dojka objesi prema sredini, može pomoći pri razlikovanju bolnosti dojke i bolnosti stijenke prsišta jer se prsni koš može opipati odvojeno od tkiva dojke.

Dojku bi trebalo opipavati palmarnom površinom 2., 3. i 4. prsta, pomičući ih sustavno malim kružnim pokretima od bradavice prema vanjskim rubovima (vidi SL. 253–1G). Na crtežu dojke, koji je dio bolesničine povijesti bolesti se bilježi točni smještaj i veličina (mjerena mjerkom) svake abnormalnosti. Također treba postojati pisani opis konzistencije abnormalnosti i stupanj do kojeg se ona može razlikovati od okolnog tkiva dojke. Otkrivanje abnormalnosti tijekom tjelesnog pregleda u najvećoj mjeri određuje je li potrebna biopsija, čak i ako mamogrami koji uslijede ne pokazuju abnormalnosti.

Sl. 253–1. Pregled dojke.

Sl. 253–1. Pregled dojke.

Pretrage: Za probir i procjenu abnormalnosti dojke rabe se slikovne pretrage. Za žene 50 god. i ponekad za žene od 40 do 50 god. preporučuje se mamografija jednom godišnje (vidi str. 2114). Mamografija je učinkovitija u starijih žena stoga što se s dobi vezivno–žljezdano tkivo dojke zamjenjuje masnim tkivom, koje je lakše razlikovati od abnormalnog tkiva. Rade se rendgenske slike s niskom dozom zračenja obje dojke u 1 (kosom) ili 2 smjera (kosom i kraniokaudalnom). Samo oko 10% otkrivenih abnormalnosti je uzrokovano rakom. Točnost mamografije djelomice ovisi o primijenjenim tehnikama i iskustvu mamografičara; lažno negativnih rezultata može biti više od 15%. U nekim se centrima za dijagnostiku rabi kompjutorska analiza digitaliziranih mamografskih slika. Takvi se sustavi ne preporučuju za jednoobraznu dijagnozu, no čini se kako poboljšavaju osjetljivost za otkrivanje malih karcinoma.

Mamografija se također rabi za dijagnozu kvržica, boli i iscjetka iz bradavice. Njome se može utvrditi veličina i smještaj promjene te dobiti slike okolnih tkiva i limfnih čvorova. Za dijagnostičku je mamografiju potrebno više slika iz više smjerova nego za probirnu mamografiju. U svrhu biopsije promjene prikazane na mamogramu ali koja se ne pipa tijekom tjelesnog pregleda, pod kontrolom rendgena se mogu uvesti 2 igle ili žice kako bi se odredio njezin smještaj. Ekscidirano tkivo bi trebalo rendgenski slikati kako bi se RTG slika usporedila s mamogramom učinjenim prije biopsije i utvrdilo je li promjena odstranjena. Mamografija se ponavlja kada dojka nije više bolna, obično 6 do 12 tj. nakon biopsije, kako bi se potvrdilo da je promjena odstranjena.

MR se, u svrhu probira žena s visokom (npr. >15%) opasnošću od raka, poput onih s BRCA mutacijom gena, smatra točnijom od kliničkog pregleda dojke ili mamografije. Ne smatra ju se pogodnom za probir žena u prosječnoj ili blago povećanoj opasnosti. Budući da MR može točno odrediti veličinu tumora, zahvaćanje stijenke prsnog koša i postojanje višestrukih tumora, često se rabi u obradi nakon što se postavi dijagnoza raka dojke. Primjena MR u otkrivanju zahvaćanja aksilarnih limfnih čvorova se ispituje.