Poslijeporođajna njega

Klinička očitovanja tijekom babinja (razdoblju od 6 tj. nakon poroda) u osnovi odražavaju povlačenje fizioloških promjena do kojih je došlo u trudnoći. Ta su očitovanja blaga i privremena, i ne treba ih zamijeniti s patološkim stanjima.

U prva 24 sata srčana frekvencija žene se smanjuje a njezina tjelesna temperatura može biti blago povišena. Budući da broj leukocita tijekom poroda raste, u prva 24 h nakon poroda dolazi do izrazite leukocitoze (do 20.000 do 30.000/μl); broj leukocita se vraća na normalu unutar tjedan dana. Iscjedak iz rodnice makroskopski je krvav (lochia rubra) tijekom 2 do 4 dana; sljedećih 10 do 12 dana, boja se mijenja u svijetlosmeđu (lochia serosa) te napokon u žućkasto bijelu (lochia alba). Oko 1 do 2 tj. nakon poroda, ugrušak s ležišta posteljice se ljušti i dolazi do krvarenja; krvarenje obično prestaje samo od sebe. Ukupni gubitak krvi iznosi oko 250 ml; za apsorpciju se mogu rabiti intravaginalni tamponi (koje treba često mijenjati) ili higijenski ulošci. Tampone ne bi trebalo rabiti ako bi mogli usporiti zacjeljivanje razdora međice ili rodnice.

Volumen mokraće se privremeno povećava te može sadržavati bjelančevine i šećer. Budući da je volumen krvi preraspodijeljen, Hkt se može mijenjati, premda, ako žena ne krvari, obično ostaje na razini od prije trudnoće. Fibrinogen u plazmi i SE ostaju povišeni u prvom tjednu nakon poroda.

Maternica progresivno involuira; nakon 5 do 7 dana je čvrsta i nije više bolna, a seže do pola puta između simfize i pupka. Do drugog tjedna se više ne može palpirati abdominalnim putem. Ako su stezanja maternice u involuciji bolna, može biti potrebna primjena analgetika.

Postupak u bolnici

Opasnost od infekcije, krvarenja i boli treba svesti na najmanju mjeru. Ženu se nadzire barem 1 h nakon trećeg porođajnog doba a maternica se povremeno masira kako bi se kontrahirala i ostala stegnuta čime se sprječava pretjerano krvarenje. Ako maternica ne ostane stegnuta samo uz masažu, odmah nakon poroda posteljice se primjenjuje oksitocin u dozi od 10 jedinica IM ili infuzija razrijeđenog oksitocina IV (10 do 20 jedinica/ 1000 ml IV tekućine). S primjenom lijeka se nastavlja sve dok maternica ne očvrsne; zatim se smanjuje ili prekida. Oksitocin se ne smije primjenjivati u vidu IV bolusa jer može doći do teške hipotenzije, s posljedičnim povećanjem udarnog volumena. Ako je za operativno dovršenje poroda (forcepsom, vakuum ekstrakcijom ili carskim rezom) primijenjena opća anestezija, ženu se nadzire (po mogućnosti u prostoriji u kojoj se oporavlja od poroda ili u rađaoni) 2 do 3 h nakon poroda. Svim ženama u razdoblju oporavka mora biti moguće odrediti saturaciju O2 (ABS), tip 0 negativne krvi ili podudarnost krvi, te se mora osigurati IV pristup za primjenu tekućine ili parenteralnu terapiju.

Nakon prvih 24 h, oporavak je brz. Čim žena zatraži hranu, treba joj se ponuditi uobičajena ishrana. Kretanje se dopušta čim je to moguće. Kada započeti s uobičajenom tjelovježbom ovisi o ženi; koliko je to opasno ovisi o tome postoje li komplikacije ili bolesti. Obično se s vježbama za jačanje trbušnih mišića može započeti čim su neugodne pojave vezane uz porod (vaginalni ili carskim rezom) jenjale, obično nakon 1 dana kod žena koje rađaju vaginalno a kod onih koje su rodile carskim rezom kasnije. Trbušnjaci izvođeni u krevetu uz savinute kukove i koljena zatežu trbušne mišiće obično bez izazivanja križobolje. Ako porod nije bio kompliciran, dozvoljeno je tuširanje i kupanje ali u ranom je babinju zabranjeno ispiranje rodnice. Stidnicu treba čistiti od sprijeda prema natrag. Neposredno nakon poroda, ledeni oblozi mogu ublažiti bol i edem na mjestu epiziotomije ili zbrinutog razdora; kasnije se mogu primijeniti tople sjedeće kupke nekoliko puta na dan. Često se svakih 4 do 6 h primjenjuju PO analgetici koji se sastoje od 30 do 60 mg kodeina, 650 mg acetilsalicilne kiseline (ASK), 650 mg paracetamola i 400 mg ibuprofena.

Retencija mokraće, prerastegnutost mjehura i kateterizacija se trebaju, ako je to moguće, izbjegavati. Može doći do brze diureze, osobito nakon prekida primjene oksitocina. Ženu treba poticati na mokrenje i nadzirati kako bi se izbjeglo asimptomatsko prepunjavanje mjehura. Masa u središnjoj liniji suprapubično ili abnormalno izdizanje fundusa maternice iznad pupka ukazuju na pretjerano rastezanje mjehura. Ako do pretjeranog rastezanja dođe, potrebna je kateterizacija za hitno ublažavanje neugodnosti i sprječavanje dugoročne mokraćne disfunkcije. Žene treba poticati na defekaciju prije odlaska iz bolnice, premda je ovo poticanje često nepraktično ako do otpusta dolazi rano nakon poroda. Ukoliko do defekacije ne dođe za 3 dana, može se dati blagi laksativ. Održavanje dobre crijevne funkcije može spriječiti ili ublažiti postojeće hemoroide, koje se može liječiti toplim sjedećim kupkama. Regionalna (spinalna ili epiduralna) anestezija utječe na kretanje pa može odgoditi defekaciju i spontano mokrenje.

Prije otpusta iz bolnice, KKS je potrebno učiniti samo ako je peripartalni gubitak krvi bio obilan. Žene koje su seronegativne na rubeolu trebale bi se cijepiti protiv rubeole na dan otpusta. Ako žena s Rh negativnom krvlju ima dijete s Rh pozitivnom krvlju, ali nije senzibilizirana, trebala bi primiti Rh0(D) imunoglobulin u dozi od 300 μg IM unutar 72 h nakon poroda kako bi se spriječila senzibilizacija (vidi str. 2195).

U ranom stadiju dojenja, kad se količina mlijeka počinje povećavati, dojke mogu postati bolno nabrekle. Dojenje pomaže pri smanjenju nabreknutosti. Ako žena ne želi dojiti, čvrsto podupiranje dojki može potisnuti stvaranje mlijeka; gravitacija potiče refleks ispuštanja i istjecanje mlijeka. U mnogih žena privremene simptome tijekom supresije laktacije učinkovito suzbijaju čvrsto povezivanje dojki, hladni oblozi i analgetici prema potrebi, nakon čega slijedi podupiranje čvrstim grudnjakom.

Prolazna depresija (“baby blues”) je u prvom tjednu nakon poroda vrlo česta. Simptomi su u pravilu blagi i obično se povlače za 7 do 10 dana. Liječenje je potporno i psihološko. Trajni simptomi, nedostatak zanimanja za dijete, samoubilačke i ubilačke misli, halucinacije, iluzije ili psihotično ponašanje mogu zahtijevati intenzivno savjetovanje te antidepresive ili antipsihotike. Žene s postojećim duševnim poremećajima u velikoj su opasnosti od recidiva ili egzacerbacije u babinju te ih valja pažljivo nadzirati.

Postupak kod kuće

Ženu i dijete se može otpustiti za 24 do 48 h nakon poroda; mnogi centri usmjereni na jedinstvenost obitelji otpuštaju ih već nakon 6 h, ako nije bila primijenjena opća anestezija niti je bilo komplikacija. Analgetici se mogu ponuditi prema potrebi, no treba ih ograničiti ako žena doji, jer se većina lijekova izlučuje mlijekom (vidi i str. 2227). Normalne aktivnosti se mogu uspostaviti čim se žena osjeti spremnom. Veće poteškoće su rijetke, no potrebne su kućne posjete ili pažljivi nadzor. Spolni odnosi se mogu nastaviti čim se ukaže želja i nisu neugodni. Međutim, odgađanje spolnih aktivnosti dolazi u obzir kod onih kod kojih mora zacijeliti razdor ili epiziotomija. Ako je žena u vrijeme otpusta iz bolnice cijepljena protiv rubeole, trudnoća se mora odgoditi za 1 mj.; sprječavanje trudnoće tijekom nekoliko mjeseci je u interesu žene kojoj se treba omogućiti potpuni oporavak. Budući da mogućnost trudnoće postoji, potrebna je kontracepcija s kojom treba započeti po otpustu. Ako žena ne doji, ovulacija se obično zbiva oko 4 tj. nakon poroda, 2 tj. prije prve menstruacije. Međutim, do začeća može doći već i 2 tj. nakon poroda, jer do ovulacije može doći ranije. Žene koje doje, ovuliraju i menstruiraju kasnije, obično 10 do 12 tj. nakon poroda, premda rijetke ovuliraju i menstruiraju (i ostaju u drugom stanju) jednako brzo kao i one koje ne doje.

Doji li žena ili ne utječe na izbor hormonske kontracepcije. Kod žena koje doje, prednost se daje oralnim kontraceptivima koji sadrže samo progestin, injekcijama depo medroksiprogesteron acetata i usatcima levonorgestrela, jer oni ne utječu na stvaranje mlijeka. Estrogensko–progesteronski kontraceptivi mogu utjecati na stvaranje mlijeka i ne treba ih početi koristiti sve dok se stvaranje mlijeka dobro ne uspostavi.

Dijafragmu treba podesiti tek nakon potpune involucije maternice, nakon 6 do 8 tj.; u međuvremenu bi trebalo rabiti pjene, gelove i kondome.