Prenatalno genetičko savjetovanje i obrada

(Vidi i Pogl. 327 na str. 2698.)

Savjetovanje: Prenatalno genetičko savjetovanje se omogućuje svim budućim roditeljima, po mogućnosti prije začeća, kako bi se utvrdilo čimbenike rizika za prirođene poremećaje. Roditeljima s čimbenicima rizika izloži se moguće ishode i mogućnosti obrade. Ukoliko se pretragama utvrdi poremećaj, raspravlja se o mogućnostima reprodukcije; prekoncepcijske mogućnosti uključuju kontracepciju, umjetnu oplodnju ukoliko je nosilac muškarac te donaciju oocite ukoliko je nosilac žena; postkoncepcijske mogućnosti uključuju prekid trudnoće te, u nekim slučajevima liječenje (npr. deksametazonom za sprječavanje virilizacije ženskog fetusa s nedostatkom 21–hidroksilaze). Svim ženama koje planiraju ostati u drugom stanju preporučuju se određene mjere predostrožnosti (npr. izbjegavanje teratogena, uzimanje nadosmjesnih folata—vidi str. 2152).

Podaci izneseni prilikom genetičkog savjetovanja trebali bi biti što je moguće jednostavniji i sa što manje stručnih izraza, kako bi ih ustrašeni parovi mogli razumjeti. Može biti potrebno često ponavljanje činjenica. Parovima treba ostaviti vremena da oblikuju pitanja. Podaci o mnogim čestim problemima (npr. uznapredovaloj dobi majke, opetovanim spontanim pobačajima, prethodnoj djeci s defektima neuralne cijevi, prethodnim potomcima s trisomijom) su dostupni na Internetu (www.modimes.org).

Čimbenici rizika: U svim trudnoćama postoji određena opasnost od genske abnormalnosti. Među živorođenom djecom, incidencija brojčanih ili građevnih kromosomskih poremećaja iznosi 0,5%, poremećaja jednog gena (koji se nasljeđuju prema Mendelovim zakonitostima) 1%, a višestrukih poremećaja gena (poligenskih poremećaja) također 1%. Među mrtvorođenom djecom su stope veće. Većina malformacija koje zahvaćaju jedan organski sustav (npr. defekti neuralne cijevi, većina prirođenih defekata srca) nastaje poligenskim ili multifaktorskim (odnosno, onim na koje također utječu čimbenici okoliša) nasljeđivanjem.

Opasnost od dobivanja fetusa s kromosomskim poremećajem je povećana kod većine parova koji su prethodno imali fetus ili dijete s kromosomskim poremećajem (prepoznatim ili ne), osim za neke posebne oblike (npr. 45,X, triploidiju, novonastale kromosomske preraspodjele). Vjerojatnije je kako će kromosomski poremećaji biti prisutni u fetusa koji se spontano pobace tijekom 1. tromjesečja (50 do 60%), fetusa s major malformacijom (30%) i u mrtvorođenčadi (5%). Rijetko se događa da roditelj ima kromosomski poremećaj koji povećava opasnost od kromosomskog poremećaja u fetusa. Na roditeljske kromosomske poremećaje koji ne daju simptoma (npr. balansirane abnormalnosti poput nekih translokacija i inverzija) se ne mora posumnjati. Na balansiranu roditeljsku kromosomsku preraspodjelu bi trebalo posumnjati ako parovi imaju opetovane spontane pobačaje, neplodnost ili dijete s malformacijom. Iz nejasnih razloga, opasnost od kromosomskog poremećaja fetusa se povećava sa životnom dobi majke. Među živorođenom djecom dob čijih majki je 20 god. stopa iznosi oko 0,2%, s dobi od 35 god. iznosi 0,5% a s dobi od 40 god. iznosi 1,5% da bi se s 49 god. majke popela na 14%. Većina kromosomskih poremećaja uzrokovanih starijom životnom dobi majke uključuje kromosom viška (trisomija), osobito trisomiju 21 (Downov sindrom).

Na autosomno dominantni poremećaj se sumnja ako postoji opterećena obiteljska anamneza u >1 generacije; autosomni poremećaji jednakomjerno zahvaćaju i muškarce i žene. Ako jedan roditelj ima autosomno dominantni poremećaj, postoji opasnost od 50% da će se poremećaj prenijeti na potomstvo. Životna dob oca >50 god. povećava opasnost od nekih spontanih dominantnih mutacija kod potomstva.

Da bi se iskazao autosomno recesivni poremećaj, potomak mora dobiti jednaki mutirani gen od oba roditelja. Roditelji mogu biti heterozigoti (nosioci) i, ako je to tako, obično su klinički normalni. U tim slučajevima je potomstvo (i muško i žensko) u opasnosti od 25% da bi moglo biti homozigotno za mutirani gen i stoga pogođeno, mogućnost da je heterozigotno iznosi 50% a mogućnost da je normalno iznosi 25%. Ako su pogođeni samo braća i sestre a ne i drugi rođaci, trebalo bi posumnjati na autosomno recesivni poremećaj. Vjerojatnost da oba roditelja nose istu autosomno recesivnu osobinu je povećana ako su oni u krvnom srodstvu.

Budući da žene imaju dva X kromosoma a muškarci samo jedan, X vezani recesivni poremećaji se iskazuju u svih muškaraca koji nose mutaciju. Takvi se poremećaji obično prenose putem klinički normalnih, heterozigotnih (nosilaca) žena. Stoga opasnost za svakog sina žene nosioca iznosi 50%, a za svaku kćerku rizik da je nosilac također iznosi 50%. Pogođeni muškarci ne prenose gene svojim sinovima, ali ih prenose kćerima, koje su zbog toga nosioci. Nepogođeni muškarci ne prenose gen.