Diseritropoetske anemije

Anemija (sniženje broja E, sadržaja Hb ili pad Htc) može biti posljedica smanjenog stvaranja E (eritropoeza), povećanog razaranja E ili gubitka krvi. Anemije smanjenog stvaranja E prokazuju se retikulocitopenijom, koja bude većinom očita u razmazu periferne krvi (str. 1033). Indeksi E, osobito MCV, sužavaju diferenciranje diseritropoeze i upućuju na dodatne pretrage.

Mikrocitne anemije uzrokovane su nedovoljnom ili neprimjerenom sintezom hema ili globina. Tu idu sideropenične, transportne i utilizacijske anemije (uključujući i neke sideroblastične te trovanje olovom), kao i talasemije (koje uzrokuju i hemolizu – vidi str. 1057).

Normocitne anemije su posljedica primarnog zatajivanja koštane srži. Obilježene su normalnim RDW (širina distribucije volumena eritrocita) i normokromnim indeksima. Uzroci su hipoproliferacija (manjak ili neprimjeren odgovor na EPO), hipoplazija (aplastična anemija), mijeloftiza i mijelodisplazija.

Makrocitne anemije uzrokovane su većinom poremećajima u sintezi DNK, npr. zbog manjka B12 ili folata. Anemije kronične bolesti mogu biti mikrocitne ili normocitne, a u sklopu mijelodisplastičnih stanja mikro–, normo– i makrocitne. Bolesnicima s mikrocitnom anemijom treba ispitati depoe Fe (vidi niže).

Liječenje diseritropoeze ovisi o uzroku, no često je učinkovito poticanje procesa rekombinantnim humanim EPO. Kako eritropoeza povećava zahtjeve za Fe, dodavanje Fe je korisno pri svakom liječenju usmjerenom na povećanje eritropoeze.