Leukemije

Leukemije su maligne bolesti L koje zahvaćaju koštanu srž, cirkulirajuće L i organe poput slezene i limfnih čvorova.

Etiologija i patofiziologija

Maligna transformacija obično nastaje na razini pluripotentne matične stanice, premda ponekad zahvaća usmjerene matične stanice sa slabijim kapacitetom diferenciranja. Abnormalno bujanje, klonska ekspanzija i smanjena apoptoza (programirano ugibanje stanica) zamjenjuju normalne sastojke krvi zloćudnim stanicama.

Rizik nastanka leukemije se povećava uz anamnezu izlaganja ionizirajućem zračenju (npr. nakon atomskog udara na Nagasaki i Hirošimu), nekim kemijskim spojevima (npr. benzen), citostaticima, posebno prokarbazinu, nitrozoureama (npr. ciklofosfamid, melfalan), epipodofilotoksinima (npr. etopozid, tenipozid), zatim virusnim infekcijama (npr. HTLV 1 i 2, Epstein–Barrov virus), kromosomskim translokacijama te prethodnim bolestima, uključujući imunodeficijencije, kronične mijeloproliferacijske bolesti i kromosomske otklone (npr. Fanconijeva anemija, Bloomov sindrom, ataksija–teleangiektazija, Downov sindrom, infantilna spolno vezana agamaglobulinemija).

Znaci leukemije posljedica su potisnutog stvaranja normalnih krvnih stanica te prožimanja organa malignim stanicama. Inhibicijski čimbenici koje luče leukemijske stanice uz mehaničku invaziju koštane srži suzbijaju normalnu hematopoezu pa dolazi do anemije, trombocitopenije i granulocitopenije. Urastanje malignih stanica povećava jetru, slezenu i limfne čvorove, a ponekad i bubrege te gonade. Prodiranje u meninge uzrokuje ispade povezane s povišenim intrakranijskim tlakom (npr. kljenuti moždanih živaca).

TABLICA 142–1

FRANCUSKO–AMERIČKO–BRITANSKA PODJELA AKUTNIH LEUKEMIJA

FAB PODJELA

OPIS

Akutna limfocitna leukemija

L1

Limfoblasti s jednakim, okruglim jezgrama i oskudnom citoplazmom

L2

Veća raznolikost limfoblasta, jezgre mogu biti nepravilne, više citoplazme nego u L1

L3

Finiji kromatin jezgre uz modru do tamnomodru citoplazmu s vakuolama

Akutna mijelocitna leukemija

M1

Nediferencirani mijeloblasti, bez granula u citoplazmi

M2

Diferencirani mijeloblasti, veći ili manji broj stanica s oskudnim granulama

M3

Promijelociti s tipičnim, velikim granulama

M4

Mijelomonoblasti; miješana mijelo/monocitoidna morfologija

M5

Monoblasti; čista monoblastna morfologija

M6

Eritroleukemija; većinom nezreli eritroblasti, ponekad megaloblastoidni oblici

M7

Megakarioblasti; stanice s čupavim rubovima i mjestimičnim pupanjem

Podjela

Leukemije su se spočetka dijelile na akutne i kronične prema očekivanom preživljenju, dok se danas razvrstavaju prema zrelosti stanica. Akutne se leukemije sastoje većinom od nezrelih, slabo diferenciranih stanica (obično blasti), dok su u kroničnima stanice zrelije. Akutne se dijele na akutni limfocitni (ALL) i akutni mijelocitni (AML) tip, koji se dalje raščlanjuju prema francusko– američko–britanskoj (FAB) podjeli (TBL. 142–1). Kronične se leukemije dijele na limfocitne (KLL) ili mijelocitne (KML – vidi TBL. 142–2).

Mijelodisplastički sindromi idu u progresivno zatajenje koštane srži, ali imaju preniski broj blasta (<30%) da bi se mogli svrstati u AML, no 40–60% ih konačno prelazi u AML.

Leukemoidnu reakciju karakterizira granulocitna leukocitoza (L >30 ×109/L) kao odgovor normalne srži na sistemsku infekciju ili rak. Premda ne spada u neoplastička stanja, leukemoidnu reakciju s vrlo visokim brojem L treba dodatnim pretragama razlučiti od KML (str. 1113).