Poremećaji eozinofila

Eozinofili (Eo) su granulociti koji vuku podrijetlo od istih matičnih stanica kao i monociti–makrofagi, neutrofili i bazofili. Prava funkcija Eo nije jasna. Iako su fagociti, intracelularne bakterije uništavaju manje učinkovito od neutrofila. Nema izravnih dokaza da bi Eo uništavali parazite in vivo, ali su toksični za crve in vitro, a eozinofilija obično prati infestaciju helmintima. Eo moduliraju izravnu reakciju preosjetljivosti razgradnjom ili inaktiviranjem posrednika koje otpuštaju mastociti, poput histamina, leukotriena (bronho– i vazokonstrikcija), lizofosfolipida i heparina. Dugotrajna eozinofilija oštećuje tkiva na nedovoljno objašnjen način.

Eozinofilna granula sadrže glavni bazični protein i eozinofilni kationski protein, koji su toksični za niz parazita i za stanice sisavaca. Ti proteini vežu heparin i neutraliziraju mu antikoagulacijski učinak. Neurotoksin iz Eo može jako oštetiti mijelinizirane neurone, a peroksidaza podrijetlom iz Eo, koja se znatno razlikuje od peroksidaza iz drugih granulocita, stvara reaktivne radikale u prisustvu H2O2 i jednog halida. Fosfolipaza B je glavno tvorivo Charcot–Leydenovih kristala, koji se nalaze u sputumu, tkivima i stolici uz eozinofiliju (npr. astma, eozinofilna pneumonija).

Normalan broj Eo u perifernoj krvi je <350/μl, uz dnevna kolebanja koja su obratno razmjerna razinama kortizola; najniže su vrijednosti ujutro, a najviše noću. Cirkulacijski t½ Eo iznosi 6–12 h, većina ih se nalazi u tkivima (npr. gornji dio probavnog trakta, koža, maternica).

Stvaranje Eo nadziru izgleda T limfociti lučenjem hematopoetskih faktora rasta, GM–CSF, IL–3 i IL–5. Prva dva potiču i stvaranje drugih mijeloidnih stanica, dok IL–5 isključivo povećava proizvodnju Eo.