Principi onkološke terapije

Da bi se postiglo izlječenje raka treba ukloniti sve maligne stanice. Glavni terapijski pristupi su kirurški, radiološki (za lokalne i lokoregionalne promjene) i citostatski (za sistemsku bolest). U druge važne pristupe idu hormonsko liječenje (za odabrane karcinome, npr. prostate, dojke, endometrija), imunoterapija (monoklonska protutijela, interferoni i drugi modulatori biološkog odgovora te tumorska cjepiva—vidi i str. 1156), posrednici diferenciranja, poput retinoida, te novi lijekovi proistekli iz rastućeg poznavanja molekularne i stanične biologije. Cjelokupno liječenje treba biti usklađeno između radioterapeuta, kirurga i onkologa. Izbor metoda se stalno razvija, a brojna kontrolirana istraživanja su u tijeku. Kad je to dostupno i prikladno, s bolesnikom treba raspraviti sudjelovanje u kliničkom pokusu.

Izlječenje se klinički definira trajnom izočnošću simptoma i znakova bolesti; pod kompletnom remisijom ili potpunim odgovorom smatra se nestajanje kliničkih znakova bolesti, a pod djelomičnim odgovorom smanjenje tumorske mase za >50%. Bolesnici koji izgledaju izliječeni mogu ipak nositi žive maligne stanice koje će kasnije uzrokovati relaps. Parcijalni odgovor može bitno olakšati tegobe i produžiti život, ali će tumor neizbježno opet narasti. “Stabilna” bolest znači da se stanje ne popravlja, ali ni ne pogoršava. Razdoblje ili preživljenje bez bolesti odnosi se na interval od nestanka raka do relapsa, a trajanje odgovora je razdoblje od terapijskog odgovora do očite progresije. Vrijeme preživljenja teče od postavljanja dijagnoze do smrti.

Razdoblje bez bolesti često je i pokazatelj izlječenja, a razlikuje se po vrsti raka. Na primjer, rak pluća, debelog crijeva, mokraćnog mjehura ili sjemenika obično se smatra izliječenim nakon 5 god. bez bolesti. Karcinom dojke međutim zna recidivirati i nakon 5 god., pa je tu bolji pokazatelj izlječenja interval bez bolesti od 10 god.

Terapijsko odlučivanje treba odvagivati vjerojatnost nuspojava prema terapijskom dobitku pa traži otvorenu, iskrenu komunikaciju s uključivanjem multidisciplinskog onkološkog tima. Već rano u procesu liječenja valja utvrditi bolesnikove preferencije glede ostatka života, premda je teško raspravljati o konačnici i o smrti u tako osjetljivom vremenu i okolnostima (vidi str. 2768).