Proljev koji uzrokuje clostridium difficile

Toksini koje proizvode sojevi Clostridium difficile u probavnom traktu uzrokuju pseudomembranozni kolitis, obično nakon primjene antibiotika. Simptomi su proljev, ponekad s primjesama krvi, koji rijetko napreduje do sepse i akutnog abdomena. Dijagnoza se postavlja nalazom toksina C. difficile u stolici. Liječi se peroralno metronidazolom ili vankomicinom.

C. difficile je najčešći uzročnik postantibiotskog kolitisa, koji obično nastaje pri bolničkom liječenju. Proljev koji uzrokuje C. difficile zabilježen je u do 8% hospitaliziranih bolesnika a odgovoran je za 20 do 30% bolničkih proljeva. Rizični čimbenici su starija životna dob, teške kronične bolesti, dugotrajan boravak u bolnici i boravak u ustanovama za starije osobe ili kronične bolesnike.

Asimptomatsko kliconoštvo C. difficile nalazi se kod 15 do 70% novorođenčadi i kod 3 do 8% zdravih odraslih osoba. C. difficile se često nalazi u okolišu (u tlu, vodi, na kućnim ljubimcima). Bolest može nastati kao posljedica prekomjernog razmnožavanja mikroorganizama u crijevu ili pak iz vanjskog izvora. Čest je izvor infekcije zdravstveno osoblje.

Glavni poticajni čimbenik je promjena flore probavnog trakta uzrokovana primjenom antibiotika. Iako većina antibiotika može potaknuti razvoj bolesti, najveći je rizik nakon primjene cefalosporina (osobito 3. generacije), penicilina (osobito ampicilina i amoksicilina) i klindamicina. C. difficile kolitis također se može pojaviti i nakon primjene nekih antineoplastičkih lijekova.

Mikroorganizmi izlučuju citotoksin i enterotoksin. Oni uglavnom djeluju na debelo crijevo, koje zatim izlučuje tekućinu i na kojem se stvaraju karakteristične pseudomembrane—izdignuti žućkasto–bijeli plakovi koji se lako odvajaju od podloge. U težim slučajevima plakovi se mogu međusobno spajati. Rijetko, a nešto češće nakon primjene antiperistaltičkih lijekova, može doći do razvoja toksičnog megakolona.

Simptomi i znakovi

Simptomi obično počinju 5 do 10 dana nakon početka uzimanja antibiotika, no mogu se pojaviti već 1. dan ili do 2 mjeseca kasnije. Proljev može biti blag, s poluformiranim stolicama ili pak s učestalim vodenastim stolicama. Česti su grčevi ili bol u trbuhu, ali mučnina i povraćanje su rijetki. Vrlo rijetko dolazi do ograničenog prodora u tkivo, te sepse i akutnog abdomena. Nakon proljeva kojeg uzrokuje C. difficile moguća je pojava reaktivnog artritisa.

Dijagnoza i liječenje

Na dijagnozu valja posumnjati kod svakog bolesnika s proljevom koji je nastao unutar dva mjeseca nakon primjene antibiotika, ili unutar 72 h nakon primitka u bolnicu. Dijagnoza se potvrđuje nalazom C. difficile toksina u uzorku (ne u brisu) stolice. Jedan uzorak je obično dovoljan, no može ih se uzeti i više, ako je prvi negativan. U stolici su često prisutni leukociti, no taj nalaz nije specifičan.

Lijek izbora je metronidazol, 250 mg PO, svakih 6 h ili 500 mg PO, svakih 8 h, 10 dana. Ako bolesnik ne reagira na liječenje ili dođe do recidiva, može se dati metronidazol u navedenim dozama kroz 21 dan ili vankomicin, 125 do 500 mg PO, svakih 6 h, 10 dana. Ponekad se propiše bacitracin, 500 mg PO, svakih 6 h, 10 dana, kolestiramin ili kvasnica Saccharomyces boullardii. Recidiv je zabilježen u 15 do 20% slučajeva. U nekoliko je bolesnika za izlječenje bilo potrebno učiniti totalnu kolektomiju.

Mjere za kontrolu infekcije neophodne su da bi se smanjilo širenje C. difficile među bolesnicima i zdravstvenim djelatnicima.