Hantavirusni plućni sindrom

Hantavirusni plućni sindrom se pojavljuje ponajprije na jugozapadu SAD–a. Započinje kao bolest slična gripi a za nekoliko dana nastaje nekardiogeni edem pluća. Dijagnoza se postavlja serološki i testom PCR reverzne transkriptaze. Smrtnost iznosi od 50 do 75%. Liječenje je potporno.

Većinu slučajeva hantavirusnog plućnog sindroma uzrokuje Sin Nombre hantavirus (Four Corners virus, Muerto Canyon virus); ostali se pojavljuju u bolesnika zaraženih Black Creek Canal virusom, Andskim virusom ili Laguna Negra virusom. Infekcija se na ljude prenosi udisanjem izlučevina nekih vrsta (sigmodontin) glodavaca (osobito jelenskog miša). Većina slučajeva se zbiva zapadno od rijeke Mississippi u proljeće ili ljeto, u pravilu nakon obilnih kiša.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

HPS započinje kao nespecifična bolest slična gripi, s akutnom vrućicom, mijalgijom, glavoboljom i probavnim simptomima. Dva do 15 dana kasnije (prosjek 4 dana), u bolesnika se naglo razvija nekardiogeni plućni edem i hipotenzija. Nekolicina bolesnika imala je kombinaciju HFRS–a i HPS–a. Također su prepoznati i blagi oblici HPS–a. Na HPS se posumnja u bolesnika s mogućom izloženošću, koji imaju klinički ili RTG nalaz neobjašnjivog plućnog edema. RTG prsišta može pokazati naglašen žilni crtež, Kerleyeve B linije, obostrane infiltrate ili pleuralne izljeve. U slučaju sumnje treba učiniti ehokardiogram kako bi se isključilo kardiogeni edem pluća. Obično se učine i KKS, testovi jetrene funkcije i pretraga mokraće. Nalazi se blaga neutrofilna leukocitoza, hemokoncentracija i trombocitopenija. U pravilu su blago povišeni LDH, AST i ALT a sniženi albumini u serumu. Pretraga mokraće pokazuje minimalne poremećaje. Dijagnoza se postavlja serološki ili testom PCR reverzne transkriptaze.

Prognoza i liječenje

Bolesnicima koji prežive prvih nekoliko dana se stanje brzo popravlja a potpuno se oporave za 2 do 3 tjedna, često bez posljedica. Smrtnost iznosi od 50 do 75%.

Liječenje je potporno. Može biti potrebna mehanička ventilacija, pažljiv nadzor nad količinom tekućine i vazokonstriktori. Kod teške kardiopulmonalne insuficijencije, život može spasiti ekstrakorporealna mehanička oksigenacija. Ribavirin primijenjen IV nije učinkovit.