Apscesi

Apscesi su nakupine gnoja ograničene unutar tkivnih prostora, obično uzrokovane bakterijskom infekcijom. Simptomi su ograničena bol, osjetljivost na dodir, toplina i oticanje (ako su blizu površine kože) ili opći simptomi (ako su smješteni duboko). Za dijagnosticiranje dubokih apscesa mogu biti potrebne slikovne pretrage. Liječe se kirurškom drenažom a često i antibioticima.

Etiologija i patofiziologija

Apscese mogu izazvati brojni uzročnici, no najčešći je Staphylococcus aureus. Uzročnici mogu ući u tkiva neposredno (npr. ubodnom ozljedom zagađenim predmetom); širenjem iz razvijenih, susjednih žarišta infekcije; rasapom limfnim ili krvnim putem s udaljenog mjesta ili širenjem s mjesta na kojem je normalna flora, u susjedno područje, koje je inače sterilno, zbog oštećenja prirodnih zaprijeka (npr. zbog perforacije trbušnog organa koja dovodi do intraabdominalnog apscesa).

Apscesi mogu započeti u području celulitisa (vidi str. 980) ili u ugroženom tkivu u kojem se nakupljaju leukociti. Apsces se povećava progresivnim raslojavanjen okolnih stanica gnojem ili nekrozom. Nekrotično tkivo, leukociti i stanični otpad (detritus) mogu potom biti okruženi jako prokrvljenim vezivom, koje okružuje apsces i ograničava njegovo daljnje povećavanje.

Čimbenici koji stvaraju podložnost nastanku apscesa su oštećeni obrambeni mehanizmi domaćina (npr. poremećena obrana leukocitima), strano tijelo, opstrukcija normalne drenaže (npr. mokraćnog, žučnog ili dišnog sustava), ishemija ili nekroza tkiva, hematom ili pretjerano nakupljanje tekućine u tkivima, i ozljeda.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi i znakovi kožnih i potkožnih apscesa su bol, toplina, edem, osjetljivost na palpaciju i crvenilo. Površinski apscesi mogu imati vrh. Može se javiti vrućica, osobito kad se razvije okolni celulitis. Za duboke apscese su tipični lokalna bol i osjetljivost te sistemski simptomi, osobito vrućica, kao i anoreksija, mršavljenje i zamor. Neki apscesi uglavnom remete funkcije organa (npr. hemiplegija kod apscesa mozga).

Komplikacije apscesa su širenje bakterija, ruptura u okolno tkivo, krvarenje iz žila oštećenih upalom, poremećena funkcija vitalnog organa i propadanje uslijed anoreksije i povećanih metaboličkih potreba.

Dijagnoza kožnih i potkožnih apscesa se postavlja tjelesnim pregledom. Za dijagnozu dubokih apscesa mogu biti potrebne slikovne pretrage. Ultrazvuk je neinvazivan i može otkriti mnoge apscese mekih tkiva; CT je točan kod većine, premda je MR obično osjetljivija.

Liječenje

Površni apscesi se mogu povući liječenjem zagrijavanjem i antibioticima na usta. Međutim, za izlječenje je obično potrebna drenaža. Kod malih apscesa može biti dovoljna samo incizija i drenaža. Potrebno je odstraniti sav gnoj, nekrotično tkivo i detritus. Za sprječavanje ponovnog stvaranja, može biti potrebno zapunjavanje šupljine gazom ili postavljenje drena. Potrebno je ispraviti predisponirajuća stanja, poput opstrukcije prirodne drenaže ili postojanja stranog tijela.

Može doći do spontane rupture i drenaže, pri čemu se ponekad stvaraju kronični drenažni sinusi. Bez drenaže, apsces se ponekad povlači sporo nakon proteolitičke razgradnje gnoja, čime nastaje rijetka, sterilna tekućina koja se resorbira u krvotok. Nakon nepotpune resorpcije može zaostati cistična šupljina s vezivnom stijenkom koja može kalcificirati.

Ako je apsces smješten duboko ili ako postoji okolni celulitis, kao dodatno liječenje je indicirana sistemna primjena antibiotika; bez drenaže oni obično nisu učinkoviti. Bojenje po Gramu, nasađivanje uzročnika i antibiogram pomažu prilikom određivanja antibiotskog liječenja.