Biološki rat i terorizam

Biološki rat je primjena mikrobioloških sredstava s neprijateljskim namjerama. Ta je primjena suprotna međunarodnom zakonu i do nje je zapravo u suvremenoj povijesti došlo rijetko, usprkos opsežnim pripremama i gomilanju bioloških sredstava do kojeg je došlo u 20. stoljeću od strane većine velikih sila. Iz niza razloga—uključujući nesigurnu vojnu učinkovitost i bojazan od masovne odmazde—stručnjaci smatraju primjenu bioloških sredstava u formalnom ratu malo vjerojatnom. Najveću zabrinutost pobuđuje primjena takvih sredstava od strane terorističkih skupina. Neki ljudi smatraju kako su biološka sredstva idealno terorističko oružje. Ona se mogu dostaviti tajno i imaju odgođene učinke, što omogućuje napadaču da ostane neotkriven.

U moguća biološka sredstva spadaju antraks, toksin botulinuma, bruceloza, virusi encefalitisa, virusi hemoragičnih groznica (Ebola i Marburg), kuga, tularemija i boginje. Svaki od njih je potencijalno smrtonosan te se, osim antraksa i toksina botulinuma, može prenositi s čovjeka na čovjeka. Od tih sredstava najviše zabrinutosti izaziva antraks. Spore antraksa je relativno lako pripraviti te se, za razliku od drugih sredstava, mogu širiti zrakom, pružajući mogućnost širenja putem zrakoplova. Teoretski, 1 kg antraksa bi mogao ubiti 10.000 ljudi, premda bi tehničke poteškoće prilikom stvaranja dovoljno fine prašine od spora vjerojatno ograničile pravi broj smrtnih slučajeva na dio spomenutog.

Usprkos ovim teoretskim zabrinutostima, jedina uspješna teroristička primjena antraksa—putem brojnih pošiljaka zagađene pošte dopremljenima na različita mjesta u SAD–u, 2001. godine—je dovela tek do nekoliko smrtnih slučajeva i teških infekcija. Velik je broj ljudi bio zagađen sporama antraksa a da nije dobio bolest. Međutim, u vezi s tim zbivanjima postoji iznimna bojazan javnosti, što je možda i bio glavni cilj odgovorne terorističke skupine.

Uz same zaraze, opisan je još i veći broj lažnih prijetnji antraksom. Godine 1999., FBI je dobivao u prosjeku 1 lažnu prijetnju o navodnoj uporabi antraksa na dan. Broj lažnih prijava, neslanih šala i uplašenih građana koji su krivo proglasili bezazleni materijal antraksom još se više povećao nakon napada antraksom u SAD–u 2001. godine.

Jedina druga uspješna primjena biološkog sredstva od strane terorističke skupine u SAD–u zbila se 1984. godine. Tom je zgodom 751 čovjek obolio od proljeva uzrokovanog namjernim zagađenjem salate Salmonellom u jednom oregonskom baru. Pripadnik religioznog kulta je ubacio bakterije i na taj način je pokušao utjecati na ishod lokalnih izbora. Nitko nije umro. Obrana od bioterorizma obuhvaća nekoliko čimbenika: obavještajnu službu koja otkriva teroriste prije nego što mogu upotrijebiti oružje, rano otkrivanje, dostupnost zaštitnih antibiotika i cijepljenje odabranih skupina (npr. vojnika).