Kriptosporidioza

Kriptosporidioza je infekcija s Cryptosporidiumom. Prvotni simptom je vodenasti proljev, često uz druge znakove poremećaja probave. Bolest u imunokompetentnih bolesnika u pravilu prolazi spontano, no u oboljelih od AIDS–a može biti trajna i teška. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem uzročnika ili antigena u stolici. Kad je potrebno, liječi se nitazoksonidom.

Kriptosporidiji su protozoi koji se razmnožavaju u epitelnim stanicama tankog crijeva. Zarazne oociste se ljušte u lumen i izbacuju stolicom. Nakon što dospiju u probavni sustav drugog kralješnjaka, oociste otpuštaju sporozoite koji se u epitelnim stanicama preobražuju u trofozoite, množe se i potom stvaraju oociste koje se otpuštaju u lumen crijeva, čime se završava ciklus. Za autoinfekciju su bitne oociste tanke stijenke.

C. parvum i C. hominis su odgovorni za većinu infekcija u ljudi. Do infekcija dolazi iz fecesom zagađene hrane ili vode, neposrednim dodirom ili preko životinja. Bolest je rasprostranjena diljem svijeta. U Milwaukeeu, Wisconsin je 1993. preko vode bilo zaraženo >400.000 ljudi. U povećanoj opasnosti su djeca, putnici u strane zemlje, imunokompromitirani bolesnici i zdravstveno osoblje koje njeguje bolesnike s kriptosporidiozom. Kriptosporidioza je odgovorna za od 0,6 do 7,3% bolesti praćene proljevom u industrijaliziranim zemljama a čak i za veći postotak u područjima s lošim sanitarnim uvjetima. Do izbijanja je dolazilo u staračkim domovima. U oboljelih od AIDS–a problem predstavlja teški, kronični proljev uzrokovan kriptosporidiozom.

Simptomi i znakovi

Inkubacija traje oko 1 tj., a klinička se bolest pojavljuje u >80% zaraženih osoba. Nastup je nagao, s obilnim vodenastim proljevom, grčevima u trbuhu te, rjeđe, mučninom, anoreksijom, vrućicom i malaksalošću. Simptomi obično traju 1 do 2 tj., rijetko 1 mjesec, a potom se smiruju. Izlučivanje oocista stolicom se može nastaviti tijekom nekoliko tjedana nakon povlačenja simptoma. Asimptomatsko izlučivanje oocista je često u starije djece u zemljama u razvoju.

U imunokompromitiranog domaćina, nastup može biti postupniji, no proljev može biti izraženiji. Sve dok se osnovni poremećaj imunosti ne ispravi, infekcija može trajati, uzrokujući obilni tvrdokorni proljev do kraja života. U nekih bolesnika s AIDS–om je opisan gubitak tekućine od >5 do 10 L/dan. U imunokompromitiranih bolesnika je najčešće mjesto infekcije crijevo; međutim, mogu biti zahvaćeni i drugi organi.

Dijagnoza

Otkrivanje acidorezistentnih oocista u stolici potvrđuje dijagnozu, no uobičajene pretrage stolice su nepouzdane. Izlučivanje oocista je povremeno, te mogu biti potrebni višestruki uzorci stolice. Nekoliko načina koncentriranja doprinosi nalazu. Oociste Cryptosporidiuma se mogu otkriti fazno–kontrastnom mikroskopijom ili bojenjem modificiranom metodom po Ziehl–Neelsenu ili Kinyounu. Imunofluorescentna mikroskopija pomoću monoklonskih fluoresceinom obilježenih protutijela ima veću osjetljivost i specifičnost. Biopsijom crijeva se Cryptosporidium može otkriti unutar epitelnih stanica. Enzimske imunoapsorbirajuće pretrage na fekalni antigen Cryptosporidiuma za otkrivanje oocista su osjetljivije od mikroskopskih pretraga.

Liječenje i prevencija

U imunokompetentnih osoba kriptosporidioza prolazi spontano. Djeci se daje nitazoksanid. Preporučena doza za djecu u dobi od 12 do 47 mj. iznosi 100 mg svakih 12 h tijekom 3 dana. Za dob od 4 do 11 god., doza iznosi 200 mg svakih 12 h tijekom 3 dana. Primjena u odraslih se trenutno ispituje, no primjenjivana je doza od 500 mg 2×/dan tijekom 3 dana. Liječenje oboljelih od AIDS–a nitazoksanidom često je neuspješno. U nekih bolesnika s AIDS–om su se simptomi kriptosporidioze povukli nakon učinkovite antiretrovirusne terapije. U imunokompromitiranih bolesnika su indicirane potporne mjere, oralna i parenteralna rehidracija i hiperalimentacija.

Stolica bolesnika s kriptosporidiozom je jako zarazna; treba se pridržavati strogih mjera predostrožnosti. Za postupanje s kliničkim uzorcima razrađeni su posebni naputci glede biološke sigurnosti. Najpouzdaniji način dekontaminacije je kipućom vodom; samo filtri propusnosti 1 μm (specificirani kao “apsolutni 1 mikron” ili oni odobreni NSF Standardom br. 53) odstranjuju ciste Cryptosporidiuma..