Lamblijaza

Lamblijaza je zaraza s bičašem Giardijom lamblijom. Infekcija može biti bez simptoma ili uzrokovati simptome koji se kreću od povremene flatulencije do kronične malapsorpcije. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem uzročnika u svježoj stolici ili sadržaju duodenuma ili pretragama na Giardia antigen u stolici. Liječi se metronidazolom, tinidazolom ili nitazoksanidom; druge terapijske mogućnosti su furazolidon i paromomicin.

Giardia trofozoiti se pričvršćuju za sluznicu duodenuma i proksimalnog dijela jejunuma, te se dijele jednostavnom diobom. Neki uzročnici se preobražaju u ciste otporne na utjecaje okoliša koje se šire fekalno–oralnim putem. Glavni izvor lamblijaze je voda. Do zaraze također dolazi neposrednim dodirom, osobito u psihijatrijskim ustanovama i staračkim domovima ili među spolnim partnerima. Ciste Giardia preživljavaju u površinskim vodama i otporne su na uobičajenu razinu kloriranja. Rezervoar mogu također biti i divlje životinje. Zbog toga su planinski potoci, kao i klorirani, ali loše filtrirani javni vodovodni sustavi okrivljavani za epidemije izazvane vodom.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Mnogi su slučajevi bez simptoma. Međutim, osobe bez simptoma mogu stolicom izlučivati zarazne ciste. Simptomi akutne lamblijaze se obično pojavljuju 1 do 2 tj. nakon infekcije. Obično su blagi i sastoje se od vodenastog proljeva neugodnog mirisa, grčeva u trbuhu i napuhnutosti, flatulencije i podrigivanja, povremene mučnine, neugode u epigastriju, te ponekad blage malaksalosti i anoreksije. Akutna lamblijaza obično traje 1 do 3 tj. Malapsorpcija masti i šećera može u teškim slučajevima dovesti do znakovitog mršavljenja. U stolici se ne nalazi ni krvi ni leukocita.

Dio zaraženih bolesnika dobiva kronični proljev sa stolicom neugodna mirisa, napuhnutošću trbuha i vjetrovima neugodna mirisa. Može doći do znakovitog mršavljenja. Kronična lamblijaza u djece ponekad uzrokuje nenapredovanje.

Nalaz karakterističnih trofozoita ili cista je dijagnostički znak, no izlučivanje parazita je kod kroničnih infekcija povremeno i malobrojno. Stoga za postavljanje dijagnoze mogu biti potrebne ponavljane pretrage stolice. Enzimske imunoapsorbirajuće pretrage za otkrivanje parazitskog antigena u stolici su osjetljivije. Uzimanje uzorka iz gornjeg dijela crijeva također može otkriti trofozoite, no rijetko je nužno. Istražuju se specifične DNK pretrage.

Liječenje i prevencija

Kod asimptomatskih infekcija se može primijeniti metronidazol (za odrasle 250 mg PO 3×/  dan tijekom 5 dana; za djecu 5 mg/kg PO 3×/ dan, 5 dana). Neželjeni učinci su mučnina, glavobolje i učinak sličan disulfiramu, ukoliko se istodobno uzima alkohol. Tinidazol (2 g odjednom odraslima ili 50 mg/kg [najviše 2 g] djeci) je jednako učinkovit a manje toksičan od metronidazola. Ni jedan od ovih lijekova se ne smije uzimati s alkoholom. Nitazoksanid postoji kao tekući pripravak za djecu (doziranje vidi pod Kriptosporidioza na str. 1567) i u obliku tableta za odrasle (500 mg 2×/dan, 3 dana). Također je dostupan i furazolidon (100 mg PO 4×/dan tijekom 7 do 10 dana odraslima; 1,5 mg/kg PO 4×/ dan tijekom 7 do 10 dana djeci), no manje je učinkovit i ima više neželjenih učinaka.

Metronidazol i tinidazol se ne smiju davati trudnicama. Ako se liječenje ne može odgađati zbog teških simptoma, može se primijeniti neapsorbirajući aminoglikozid paromomicin (8 do 11 mg/kg PO 3×/dan, 7 dana).

Liječenje osoba bez simptoma koje izlučuju ciste teoretski može smanjiti širenje infekcije, premda nije jasno je li isplativo. Voda se može dekontaminirati prokuhavanjem. Giardia ciste su otporne na uobičajene razine kloriranosti. Dezinfekcija spojevima koji sadrže jod je različito učinkovita i ovisi o zamućenosti i temperaturi vode tijekom postupka. Neki ručni filteri mogu odstraniti Giardia ciste iz zagađene vode, no učinkovitost različitih filtracijskih sustava nije u potpunosti utvrđena.