Mikrosporidioza

Mikrosporidioza je zaraza s mikrosporidijom. Simptomatska bolest se razvija pretežno u oboljelih od AIDS–a a uključuje kronični proljev, diseminiranu infekciju i zahvaćanje rožnice. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem uzročnika u bioptičkim uzorcima, stolici, mokraći, drugim izlučevinama ili ostružcima rožnice. Liječi se albendazolom, ovisi o vrsti uzročnika i kliničkom sindromu, uz primjenu fumagilina lokalno kod zahvaćanja oka.

Mikrosporidije su obligatorni intracelularni protozoalni paraziti koji stvaraju spore. Najmanje 14 od >1200 vrsta je povezano s bolešću u ljudi. Uzročnici ulaze putem probavnog sustava, udisanjem, neposrednim dodirom sa spojnicom oka, dodirom sa životinjama ili se prenose s čovjeka na čovjeka. Oni se u domaćinu razmotaju, probijaju u stanicu domaćina i zaražuju je infektivnom sporoplazmom. Intracelularnom diobom potom nastaju sporoblasti, koji sazrijevaju u spore, koje se mogu rasuti po tijelu ili širiti u okolinu dišnim aerosolima, stolicom ili mokraćom. Do upalnog odgovora dolazi kad se spore oslobađaju iz stanica domaćina.

O načinima prijenosa na ljude ili mogućim životinjskim rezervoarima se zna malo. Mikrosporidije su vjerojatno čest uzrok supkliničke ili blage bolesti koja prolazi spontano u inače zdravih osoba, no u razdoblju prije pojave AIDS–a bilo je opisano tek nekoliko slučajeva infekcije u ljudi.

Mikrosporidije su se pojavile kao oportunistički uzročnici u oboljelih od AIDS–a. Encephalitozoon bieneusi i E. (prije Septata) intestinalis mogu uzrokovati kronični proljev u oboljelih od AIDS–a u kojih je broj CD4+ stanica <100/μL. Mikrosporidije također mogu zaraziti bilijarni sustav, rožnicu, mišiće, dišni sustav, mokraćno–spolni sustav te, ponekad, CNS.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Klinička bolest uzrokovana mikrosporidijom ovisi o vrsti parazita i imunosnom stanju domaćina. U bolesnika s AIDS–om razne vrste uzrokuju kronični proljev, kolangitis, točkasti keratokonjunktivitis, peritonitis, hepatitis, miozitis ili sinusitis. Dolazilo je i do infekcija bubrega, žučnog mjehura i sinusa. Vittaforma (Nosema) corneum i nekoliko drugih vrsta mogu uzrokovati infekcije oka, u rasponu od točkaste keratopatije s crvenilom i nadraženošću do teškog stromalnog keratitisa koji ugrožava vid.

Uzročnici se mogu dokazati u uzorcima zaraženog tkiva dobivenim biopsijom; u stolici, mokraći, CST, žuči ili sputumu; ili u ostružcima rožnice. Fluorescentne boje (fluorokromi) su rabljene za brzo otkrivanje spora u tkivima i razmazima. U budućnosti su obećavajuće imunološke pretrage i pretrage na osnovi PCR–a.

Liječenje

U imunokompetentnih bolesnika infekcije mikrosporidijom obično prolaze spontano pa je liječenje rijetko potrebno. U imunokompromitiranih bolesnika albendazol (400 mg PO 2×/dan, 21 dan u odraslih) može biti učinkovit u nadzoru crijevne infekcije s E. intestinalis. Lijek smanjuje broj uzročnika u bioptatima tankog crijeva ali ne iskorjenjuje infekciju. Kod infekcije s E. bieneusi primjenjivan je fumagilin 20 mg PO 3×/dan tijekom 14 dana, ali ima neželjene učinke. Očne promjene uzrokovane s E. hellem i E. cuniculi su liječene albendazolom 400 mg 2×/dan uz fumagilin u obliku kapi za oči.

Ovi se lijekovi primjenjuju i kod infekcije s V. corneum, no često neuspješno, pa može biti potrebna keratoplastika. Albendazol 400 mg 2×/dan je primjenjivan u slučajevima diseminirane bolesti uzrokovane brojnim vrstama mikrosporidije.

Za infekcije uzrokovane s Pleistophorom nema utvrđenog liječenja. Liječenje AIDS–a jako aktivnim antiretrovirusnim lijekovima je važno jer može ublažiti simptome.