Blastomikoza

Blastomikoza je plućna a katkad hematogena bolest koja nastaje udisanjem spora plijesni Blastomyces dermatitidis. Simptomi su kao kod pneumonije ili diseminacije u više organa, najčešće u kožu. Dijagnoza se postavlja klinički i/ili pomoću RTG–a toraksa a potvrđuje laboratorijski identifikacijom uzročnika. Liječi se itrakonazolom, flukonazolom ili amfotericinom B.

U Sjevernoj Americi, endemska područja za blastomikozu su Ohio–doline rijeke Mississippi, a šire se prema srednjem Atlantiku i Jugoistočnim državama, sjevernom dijelu Srednjeg zapada, sjevernom dijelu New Yorka i južnoj Kanadi. Infekcija se također javlja na Srednjem istoku i Africi. Incidencija i težina blastomikoze može biti povećana u imunokompromitiranih bolesnika, ali to je rjeđa oportunistička infekcija nego histoplazmoza ili kokcidioidomikoza.

Blastomyces dermatitidis raste kao plijesan na sobnoj temperaturi u tlu obogačenom životinjskim izlučevinama te u vlažnom i kiselom organskom materijalu koji truli. Udahnute spore se u plućima pretvaraju u velike invazivne kvasnice, koje tvore pupoljke sa širokom bazom. Infekcija može ostati lokalizirana na pluća ili se može hematogeno razasuti i uzrokovati žarišne infekcije u brojnim organima, uključujući kožu, prostatu, epididimis, testise, bubrege, kralješke, krajeve dugih kostiju, supkutana tkiva, mozak, sluznicu usta ili nosa, štitnjaču, limfne čvorove, koštanu moždinu i druga tkiva.

Simptomi i znakovi

Plućna blastomikoza može biti akutna bolest koja prolazi spontano a obično ostaje neprepoznata. Ili, može početi podmuklo i prijeći u kroničnu, progresivnu infekciju. Simptomi su produktivan ili suhi isprekidani kašalj, bol u prsištu, dispneja, vrućica, zimica i hladan znoj. Pleuralni izljev se javlja povremeno. Neki bolesnici imaju brzo napredujuće infekcije, a mo  že se razviti sindrom akutnog respiratornog distresa.

U slučaju ekstrapulmonalne diseminirane blastomikoze, simptomi ovise o zahvaćenom organu. Lezije na koži su bez daljnjega najčešće, mogu biti usamljene ili višestruke, te se mogu javiti sa ili bez klinički uočljivog zahvaćanja pluća. Papule ili papulopustule obično se pojavljuju na izloženim površinama i polako se šire. Bezbolni milijarni apscesi, veličine od glavice pribadače pa do 1 mm u promjeru, razvijaju se na vanjskim rubovima koji se šire. Na površini se mogu stvoriti nepravilne, bradavičaste papile. Kako se lezije povećavaju, središta zacijeljuju, tvoreći atrofične ožiljke. Potpuno razvijene pojedinačne lezije izgledaju kao izdignute verukozne krpice, obično široke 2 cm sa strmim, grimizno crvenim rubom okruženim apcesom. Ulceracija se može javiti ako postoji bakterijska superinfekcija. Ponekad su područja koja se nalaze iznad koštanih lezija otečena, topla i mekana. Genitalne lezije se manifestiraju bolnim otokom epididimisa, dubokom perinealnom nelagodom ili osjetljivošću prostate na palpaciju pri rektalnom pregledu.

Dijagnoza

Bolesnici bi trebali uraditi RTG toraksa. Žarišni ili difuzni infiltrati mogu postojati, ponekad kao mrljasta bronhopneumonija koja se širi iz hilusa. Ovi se nalazi moraju razlikovati od drugih mikoza, TBC i tumora. Lezije na koži mogu se pogrešno zamijeniti za sporotrihozu, TBC, iodizam ili bazocelularni karcinom. Genitalne lezije mogu oponašati TBC.

Kulture inficiranih materijala treba uzeti; kad su pozitivne daju konačnu dijagnozu. Karakterističan izgled organizama (uzročnika) pod mikroskopom također često ima dijagnostičku vrijednost. Serologija nije osjetljiva ali je od koristi ako je pozitivna.

Liječenje

Neliječena blastomikoza obično sporo napreduje i na kraju je fatalna. Itrakonazol 200 do 400 mg PO 1×/dan koristi se za blagu do umjerenu bolest. Čini se da je flukonazol manje učinkovit, ali 400 do 800 mg PO 1×/dan može se oprobati u bolesnika s blagim oblikom bolesti koji ne podnose itrakonazol. IV amfotericin B koristi se za teške infekcije opasne po život, a obično je učinkovit.