Micetom

Micetom je kronična, progresivna, lokalna infekcija koju uzrokuju gljivice ili bakterije, a zahvaćaju stopala, gornje udove ili leđa. Simptomi su oteknuće i stvaranje fistula. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje mikroskopski i kulturama. Liječi se antimikrobicima i kirurški nekrektomijom.

Bakterije, prvenstveno Nocardia sp. i druge aktinomicete, uzrokuju > 1/2 slučajeva. Preostale slučajeve uzrokuje oko 20 različitih vrsta gljivica. Kad su uzročnici gljivice, lezije se ponekad nazivaju eumicetomi. Micetomi se uglavnom javljaju u tropskim ili suptropskim područjima, uključujući južni dio SAD–a, a nastaju ulaskom uzročnika na mjestima lokalne traume na ogoljeloj koži stopala kao i na udovima ili leđima radnika koji prenose kontaminiranu vegetaciju ili druge stvari. Muškarci u dobi od 20 do 40 godina su najčešće pogođeni, vjerojatno jer su izloženi traumi dok rade pod vedrim nebom. Infekcije se šire dodirom susjednih supkutanih područja, što dovodi do oteknuća i stvaranja višestrukih fistula iz kojih izlaze karakteristične “grudice” nagomilanih uzročnika. Reakcije tkiva pod mikroskopom mogu biti prvenstveno supurativne ili granulomatozne ovisno o specifičnom uzročniku.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Prva lezija može biti papula, fiksirani potkožni čvor, vezikula s induriranom bazom ili potkožni apsces koji puca i stvara fistulu do površine kože. Fibroza je uobičajena u i oko ranih lezija. Bez akutne gnojne bakterijske superinfekcije, osjetljivost na palpaciju je slaba ili nikakva. Infekcija polako napreduje mjesecima ili godinama, postupno se sve više širi na susjedne mišiće, tetive, fascije i kosti, te ih razara. Nema sistemske diseminacije niti znakova i simptoma koji ukazuju na generaliziranu infekciju. Na koncu, gubitak muskulature, deformiteti i destrukcija tkiva onemogućava funkciju zahvaćenih udova. Kod uznapredovalih infekcija zahvaćeni udovi izgledaju groteskno otečeni, zadebljalih krajeva (batičastog oblika) s cističnim područjima i višestrukim sinusima koji su međusobno povezani te iz kojih se cijedi gusti ili serosangvinozni eksudat koji sadrži karakteristične grudice.

Uzročnici se mogu identificirati na osnovi makroskopskog i mikroskopskog pregleda grudica iz eksudata, koje su nepravilnog oblika, različite boje i velčine (granule od 0.5 do 2 mm). Drobljenje i kultivacija ovih granula osigurava konačnu identifikaciju. Uzorci mogu sadržavati više vrsta bakterija i gljivica, od kojih su neke potencijalni uzročnici superinfekcije.

Liječenje

Liječenje može trajati >10 godina. Smrtni ishod je moguć kod zanemarenih slučajeva zbog bakterijske superinfekcije i sepse. Sulfonamidi i neki drugi antibakterijski lijekovi, ponekad u kombinaciji, koriste se za liječenje Nocardia (vidi str. 1454). Od infekcija koje uzrokuju gljivice, neki od potencijalnih uzročnika mogu reagirati barem djelomično na amfotericin B, ili na itrakonazol ili ketokonazol, ali mnogi su rezistentni na sve antimikotike. Relapsi nastaju poslije antimikotične terapije u većini slučajeva, a u mnogim slučajevima nema poboljšanja ili čak dolazi do pogoršanja za vrijeme liječenja. Kirurška nekrektomija je neophodna, a amputacija ekstremiteta može biti potrebna da se sprječe potencijalno fatalne teške sekundarne bakterijske infekcije.