Parakokcidioidomikoza

Parakokcidioidomikoza je progresivna mikoza kože, sluznica, limfnih čvorova i unutarnjih organa koju uzrokuje Paracoccidioides brasiliensis. Simptomi su ulkusi na koži, adenitis i bol prouzrokovana zahvaćanjem abdominalnih organa. Dijagnoza se postavlja klinički i mikroskopski, potvrđuje se kulturama. Liječi se itrakonazolom, amfotericinom B ili sulfonamidima.

Infekcije se javljaju samo u zasebnim žarištima u Južnoj i Centralnoj Americi, najčešće u muškaraca starih između 20 i 50 godina, posebno u uzgajivača kave u Kolumbiji, Venezueli i Brazilu. Premda relativno neuobičajena oportunistička infekcija, parakokcidioidomikoza se ponekad javlja u imunokompromitiranih bolesnika, uključujući oboljele od AIDS–a. Iako su specifična prirodna staništa za P. brasiliensis ostala neotkrivena, pretpostavlja se da obitava u tlu kao plijesan, a infekcija nastaje nakon udisanja spora. Spore se pretvaraju u invazivne kvasnice u plućima koje se vjerojatno šire na druga mjesta krvlju i limfnim žilama.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Klinički očite infekcije su općenito kronične i progresivne ali obično nisu kobne. Mukokutane infekcije najčešće zahvaćaju lice, posebno na nazalnoj i oralnoj mukokutanoj granici. Kvasnice su obično obilno razvijene unutar sitnih točkastih lezija koje prožimaju granularnu bazu ulkusa koji se sporo šire. Regionalni limfni čvorovi se povećaju, postaju nekrotični pa se iz njih cijedi nekrotični materijal kroz kožu. Limfatične infekcije uglavnom uključuju bezbolno povećanje cervikalnih, supraklavikularnih ili aksilarnih čvorova. Za visceralne infekcije su karakteristične žarišne lezije koje uglavnom uzrokuju povećanje jetre, slezene i abdominalnih limfnih čvorova, ponekad s popratnim bolovima u trbuhu. Miješane infekcije uključuju sve 3 kombinacije.

Kulture imaju dijagnostičku vrijednost, iako uzorci u kojima se nađu velike (obično >15 μm) kvasnice koje tvore karakteristične višestruke pupove osigurava čvrst pretpostavljeni dokaz.

Liječenje

Azoli su vrlo učinkoviti. Oralni itrakonazol se općenito smatra lijekom izbora. Isto tako, IV amfotericin B može eliminirati infekciju pa se obično koristi u vrlo teškim slučajevima. Sulfonamidi, koji se u nekim zemljama prečesto propisuju jer su jeftini, mogu suprimirati rast i poboljšati stanje lezija ali ne dovode do izlječenja.