Sporotrihoza

Sporotrihoza je infekcija kože koju uzrokuje saprofitna plijesan Sporothrix schenckii. Plućno i hematogeno zahvaćanje je rijetko. Simptomi su čvorići po koži koji se šire limfnim žilama te se pretvaraju u apscese i ulkuse. Dijagnoza se postavlja kultivacijom. Liječi se itrakonazolom ili amfotericinom B.

S. schenckii je nađena na grmu ruže, tresetnom (močvarnom) lišaju i drugoj biljnoj trule  ži. Najčešće se inficiraju ljudi koji se bave hortikulturom, vrtlari, poljodjelci i oni koji rade s drvenom građom, a infekcija u pravilu nastaje nakon neznatne traume i doticaja s kontaminiranim materijalom.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Limfokutane infekcije su najčešće. Mogu se javiti na bilo kojem dijelu tijela ali karakteristično zahvaćaju jednu šaku i ruku, premda se primarne lezije mogu pojaviti na izloženim površinama stopala ili lica. Primarna lezija može izgledati kao mala papula bolno neosjetljiva na palpaciju, ili ponekad, kao potkožni čvor koji se polako širi i na koncu postaje nekrotičan a katkad ulcerira. U pravilu, nekoliko dana ili tjedana kasnije, niz drenirajućih limfnih čvorova počinje se polako ali sve više povećavati, stvarajući pomične potkožne čvorove. Ako se ne liječi, nadležeća koža pocrveni a kasnije može nekrotizirati, što ponekad dovodi do apscesa, ulceracije i bakterijske superinfekcije. Sistemski znakovi i simptomi infekcije posebno izostaju.

Rijetko, bez primarnih limfokutanih lezija, hematogeni rasap vodi do indolentne (spore i bezbolne) infekcije većeg broja perifernih zglobova, ponekad kostiju a, rjeđe, genitalija, jetre, slezene, bubrega ili moždanih ovojnica. Podjednako rijetka je kronična pneumonija prouzročena udisanjem spora koja se manifestira lokaliziranim infiltratima ili kavernama, najčešće u kroničnih plućnih bolesnika.

Bolest se mora razlučiti od lokalnih infekcija koje uzrokuju Mycobacterium tuberculosis, atipične mikobakterije, Nocardia ili drugi organizmi. Tijekom ranog stadija bez diseminacije, primarna lezija se katkad pogrešno proglasi ugrizom pauka. Kulture uzete s mjesta aktivne infekcije osiguravaju postavljanje konačne dijagnoze. S. schenckii kvasnice mogu se vidjeti izuzetno rijetko u uzorcima fiksiranog tkiva, čak i nakon specijalnih metoda bojanja. Serološki testovi nisu u širokoj primjeni.

Liječenje

Limfokutana sporotrihoza je kronična i indolentna a potencijalno fatalna samo ako bakterijska superinfekcija dovede do sepse. Terapija izbora je oralni itrakonazol (daje se  3 do 6 mjeseci). Teška infekcija i infekcija u oboljelih od AIDS–a zahtijeva IV amfotericin B. Oboljelima od AIDS–a može biti potrebna doživotna terapija održavanja itrakonazolom.