Bolest mačjeg ogreba

(Vrućica mačjeg ogreba)

Bolest mačjeg ogreba je infekcija koju uzrokuje Bartonella henselae. Simptomi su papula na mjestu ulaska u organizam i regionalni limfadenitis. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje biopsijom. Liječi se lokalno, grijanjem i analgeticima.

Najveći rezervoar B. henselae je kućna mačka. Prevalencija protutijela protiv B. henselae u američkih mačaka iznosi 14– 50%. Oko 99% bolesnika opisuje dodir s mačkama, od kojih je većina zdrava. Dodatni prijenosnik može biti mačja buha. Najčešće obolijevaju djeca.

Simptomi i znakovi

Za 3–10 dana nakon ogreba, većina bolesnika dobije na mjestu ogreba eritematoznu papulu, s krustom na površini (a rijetko pustulu). Za 2 tj. nastaje povećanje regionalnih limfnih čvorova. Oni su u početku čvrsti i osjetljivi, kasnije počinju fluktuirati i prazniti se kroz stvorenu fistulu. Limfadenopatiju može pratiti vrućica, malaksalost, glavobolja i anoreksija.

TABLICA 173–1

NEKE INFEKCIJE UZROKOVANE BARTONELLOM

BOLEST

VRSTA

OČITOVANJA*

U OPASNOSTI SU

INSEKTPRIJENOSNIK

LIJEČENJE

Bacilarna angiomatoza

B. henselae,B. quintana

Izbočene, bobičaste promjene po koži

Imunokompromitirani bolesnici

Uši, krpelji, ?buhe

Doksiciklin,† eritromicin

Rovovska groznica

B. quintana,B. henselae

Dugotrajna ili recidivirajuć a vrućica

Osobe koje žive u uvjetima prenapučenosti ili loše higijene, imunokompromitirani bolesnici u opasnosti od diseminirane infekcije i

Tjelesna uš, krpelj

Doksiciklin,† eritromicin, rifampin

Bolest mačjeg ogreba

B. henselae Limfadenopatija, vrućica

Vlasnici mačaka, imunokompromitirani bolesnici u opasnosti od diseminirane infekcije

?Buhe

Doksiciklin,† eritromicin, rifampin‡

Oroya groznica, bolest strvina

B. bacilliformis

Akutna, febrilna, hemolitična anemija, kožne promjene, sekundarne in ekcije

Stanovnici Anda na nadmorskim visinama od 600ߝ2400 m

Phlebotomus pješčana muha

Doksiciklin,† kloramfenikol, penicilin, streptomicin

*U zdravog domakina.

†Doksiciklin je u pravilu lijek kojem se daje prednost.

‡U bolesnika s normalnim imunosnim sustavom liječenje obično nije potrebno.

U 5–14% bolesnika postoje neobični znakovi bolesti: u 6% se zbiva Parinaudov okuloglandularni sindrom (konjunktivitis povezan s palpabilnim preaurikularnim limfnim čvorovima); u 2% dolazi do neuroloških znakova (encefalopatije, konvulzija, neuroretinitisa, mijelitisa, paraplegije, cerebralnog arteritisa) a u <1% dolazi do granulomatoznog zahvaćanja jetre i slezene. Teški diseminirani oblik bolesti se razvija u bolesnika s AIDS–om.

Kožne promjene i limfadenopatija se spontano povlače za 2–5 mj. U pravilu dolazi do potpunog oporavka, osim u teškim oblicima neurološke bolesti i bolesti jetre i slezene, koji mogu biti smrtonosni, ili ostaviti posljedice.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se potvrđuje uzgojem kulture ili pozitivnim titrovima protutijela na B. henselae, PCR pretragom ili uzgojem kulture iz aspirata limfnog čvora.

Liječi se lokalnim grijanjem i analgeticima. Ako limfni čvor fluktuira, aspiracija iglom obično ublažava bol. Liječenje antibioticima nema jasan povoljan učinak te ih se kod lokalizirane infekcije u pravilu ne bi trebalo propisivati. Oboljelima od AIDS–a s bakterijemijom davani su ciprofloksacin, gentamicin, doksiciklin i trimetoprim–sulfametoksazol (TMP–SMX). Za izlječenje od bakterijemije je obično potrebno dugotrajno liječenje (npr. tjednima do mjesecima). Osjetljivost na antibiotik in vitro često nije u korelaciji s kliničkim rezultatima.