Bruceloza

Brucelozu uzrokuje Brucella sp. Simptomi započinju u vidu akutne febrilne bolesti s malo ili bez lokaliziranih znakova te napreduje u kronični stadij s recidivima vrućice, slabosti, preznojavanja te neodređenih bolova. Dijagnoza se postavlja uzgojem hemokulture. Za optimalno liječenje su obično potrebna 2 antibiotika—doksiciklin ili trimetoprim– sulfametoksazol plus streptomicin ili rifampicin.

Epidemiologija

Uzročnik bruceloze u ljudi su Brucella abortus (od goveda), B. melitensis (od ovaca i koza) i B. suis (od svinja). B. canis (od pasa) je uzrokovala tek sporadične infekcije. Najčešći izvori infekcije su životinje s farme i sirovi mliječni proizvodi. Postoje slučajevi infekcije Brucellom od jelena, bizona, konja, losova, karibua, divljih zečeva, pilića i pustinjskih štakora.

Bruceloza se dobiva neposrednim dodirom sa sekretima i ekskretima zaraženih životinja te prehranom sirovim mlijekom i mliječnim proizvodima koji sadrže živuće uzročnike. Prijenos s čovjeka na čovjeka je rijedak. Najprevalentnija u seoskim sredinama, bruceloza je profesionalna bolest mesara, veterinara, lovaca, farmera i uzgajivača stoke. Bruceloza je rijetka u SAD–u, Europi i Kanadi, no slučajeva ima na Bliskom istoku, u području Sredozemlja, u Meksiku i središnjoj Americi.

Simptomi i znakovi

Razdoblje inkubacije može trajati od 5 dana do nekoliko mjeseci, a prosječno traje 2 tj. Početak može biti nagao, s tresavicama i vrućicom, jakom glavoboljom, boli u zglobovima i križima, malaksalošću, i, ponekad proljevom. Početak također može biti podmukao, s blagom prodromalnom malaksalošću, boli u mišićima, glavoboljom i boli u vratu, nakon čega slijedi porast temperature na večer. Kako bolest napreduje, temperatura se povećava do 40 ili 41 °C, a potom se postupno smanjuje do normalne ili skoro normalne, uz obilno preznojavanje ujutro.

Tipično, intermitentna vrućica traje 1–5 tj., a zatim se povlači 2–14 dana kad simptomi jako slabe ili nestaju. U nekih bolesnika vrućica može biti prolazna. U drugih se febrilni stadij vraća jednom ili opetovano u valovima (undulacijama) i povlačenjima tijekom više mjeseci ili godina.

Nakon početnog febrilnog razdoblja mogu se razviti anoreksija, mršavljenje, boli u abdomenu i zglobovima, glavobolje, bol u leđima, slabost, razdražljivost, nesanica, depresija i emocionalna nestabilnost. Često je izražena opstipacija. Pojavljuje se splenomegalija, a limfni čvorovi mogu biti malo do umjereno povećani. I do 50% bolesnika ima hepatomegaliju.

Bolesnici s akutnom, nekompliciranom brucelozom se obično oporave za 2–3 tj., čak i bez liječenja. Nekima bolest napreduje u subakutnu, intermitentnu ili kroničnu. Komplikacije su rijetke ali obuhvaćaju subakutni bakterijski endokarditis, meningitis, encefalitis, neuritis, orhitis, kolecistitis, gnojnu upalu jetre i osteomijelitis.

Dijagnoza

Potrebno je uzeti krv za hemokulture; za porast može biti potrebno >7 dana, tako da laboratorij treba obavijestiti o sumnji na brucelozu. Serume iz akutnog stadija i stadija rekonvalescencije treba uzeti u razmaku od 3 tj. Četverostruki porast titra ili titar koji u akutnoj bolesti iznosi 1:160 ili više se smatra dijagnostičkim znakom, osobito ako u anamnezi postoji izlaganje a postoje i karakteristični klinički nalazi. Broj leukocita je normalan ili smanjen s relativnom ili apsolutnom limfocitozom u akutnom razdoblju bolesti.

Liječenje

U akutnim slučajevima se preporučuje smanjenje aktivnosti, uz mirovanje u krevetu tijekom napada vrućice.

Ako se primjenjuju antibiotici, prednost se daje kombinaciji lijekova. Doksiciklin 100 mg PO 2×/dan tijekom 3–6 tj. plus streptomicin 1 g IM svakih 12–24 h tijekom 14 dana smanjuje učestalost recidiva. Djeca <8 god. su dobivala 4–6 tj. trimetoprim–sulfametoksazol (TMP– SMX) te, ili IM streptomicin ili peroralno rifampicin. Kod jake mišićno–koštane boli, osobito u području kralježnice, može biti potrebna analgezija.

Pasterizacija mlijeka pomaže u prevenciji bruceloze. Sir napravljen od nepasteriziranog mlijeka, mlađi od 3 mj. može biti zagađen. Ljudi koji dolaze u dodir sa životinjama ili njihovim truplima a za koje je vjerojatnost infekcije veća trebaju nositi zaštitne naočale i gumene rukavice, te zaštititi oštećenja kože od dodira s okolinom. U SAD–u i nekolicini drugih zemalja postoje programi kojima se nalaže otkrivanje bolesti u životinja, uništavanje oboljelih životinja i cijepljenje mlade seronegativne stoke i svinja. Otpornost nakon infekcije je u ljudi kratkotrajna, ~2 god.