Escherichia coli

Escherichia coli je najbrojniji aerobni komenzal koji nastanjuje debelo crijevo. Neki sojevi stvaraju toksine koji uzrokuju proljev, a svi sojevi izazivaju infekciju kad prodru u sterilna tkiva. Dijagnoza se postavlja pomoću uobičajenog uzgoja u kulturi. Kod proljeva mogu pomoći i pretrage na toksine. Infekcije se liječe antibioticima prema antibiogramu.

E. coli normalno nastanjuje probavni sustav. Enterotoksični i enteropatogeni sojevi su glavni uzročnici proljeva u dojenčadi i putničkog proljeva u odraslih (vidi str. 137). Enterohemoragični sojevi E. coli, poput tipa O157:H7 (vidi str. 1462), stvaraju nekolicinu citotoksina, neurotoksina i enterotoksina, uključujući i Shiga toksin, te uzrokuju krvavi proljev, koji u 2–7% slučajeva može dovesti do hemolitično–uremičnog sindroma (vidi str. 1070). Takvi se sojevi najčešće dobivaju od loše termički obrađene mljevene govedine. Drugi sojevi enteroagregativne E. coli se pojavljuju kao potencijalno značajni uzročnici trajnog proljeva u oboljelih od AIDS–a i djece u tropskim područjima.

Ako se normalna anatomska barijera probavila ošteti (npr. uslijed ishemije, upalne bolesti crijeva, ozljede), uzročnici se mogu proširiti na okolna tkiva ili ući u krvotok.

Ekstraintestinalni sustav koji je najčešće zaražen s E. coli je mokraćni sustav, koji obično biva koloniziran uzlaznim putem s međice. Također se razvijaju infekcije hepatobilijarnog sustava, peritoneuma, kože i pluća. I bez očitog mjesta ulaska može se razviti E. coli bakterijemija. E. coli bakterijemija i meningitis su česti u novorođenčadi, osobito prijevremeno rođene (vidi Novorođenački meningitis na str. 2330 i Novorođenačka sepsa na str. 2333).

Za uzgoj u kulturi se uzimaju uzorci krvi, stolice ili drugog materijala. Ako se sumnja na enterohemoragični soj, laboratorij treba obavijestiti jer je potreban uzgoj na posebnim podlogama.

Liječenje treba započeti empirijski a potom podesiti s obzirom na nalaz antibiograma. Mnogi su sojevi otporni na ampicilin i tetracikline tako da treba primijeniti druge lijekove, uključujući tikarcilin, piperacilin, cefalosporine, aminoglikozide, trimetoprim–sulfametoksazol (TMP–SMX) i fluorokinolone. Za drenažu gnoja, nekrektomiju zahvaćenog tkiva ili odstranjenje stranog tijela može biti potreban kirurški zahvat.