Infekcije hemofilusom

Haemophilus sp. uzrokuje brojne blage i teške bolesti, uključujući bakterijemiju, meningitis, pneumoniju, upalu srednjeg uha, celulitis i epiglotitis. Dijagnoza se postavlja uzgojem uzročnika u kulturi i serotipizacijom. Liječi se antibioticima.

Postoji nekoliko patogenih vrsta Haemophilusa, od kojih je najčešći H. influenzae, koji ima 6 različitih inkapsuliranih sojeva, označenih sa slovima od a–f, te brojne neinkapsulirane sojeve. Prije primjene konjugiranog cjepiva protiv H. influenzae tipa b (Hib), većina slučajeva teških, invazivnih bolesti bila je uzrokovana tipom b. H. influenzae uzrokuje brojne infekcije u djetinjstvu, uključujući i meningitis, bakterijemiju, septični artritis, pneumoniju, traheobronhitis, upalu srednjeg uha, konjunktivitis, sinusitis, i akutni epiglotitis. Sve ove infekcije, uključujući i endokarditis, moguće su i u odraslih, ali puno rjeđe. O njima se raspravlja na drugim mjestima u PRIRUČNIKU. Invazivne infekcije ponekad uzrokuju i neinkapsulirani sojevi.

H. influenzae serotipa aegyptius može uzrokovati mukopurulentni konjunktivitis i bakterijemijsku Brazilsku purpurnu groznicu. H. ducreyi uzrokuje čankroid (vidi str. 1650). H. parainfluenzae i H. aphrophilus su rijetki uzročnici bakterijemije, endokarditisa i moždanog apscesa.

Mnogi Haemophilus sp. spadaju u normalnu floru gornjeg dišnog sustava i rijetko uzrokuju bolest. Patogeni sojevi ulaze u gornji dišni sustav kapljičnim putem ili neposrednim dodirom. U neimunog stanovništva širenje je brzo. U najvećoj opasnosti od teške infekcije su djeca, osobito muška, crne rase i Indijanci. Sklonost infekciji stvaraju prenapučenost i pohađanje vrtića, kao i imunodeficijentna stanja, asplenija i srpasta anemija.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na osnovi kulture uzročnika iz krvi i tjelesnih tekućina. Sojeve koji uzrokuju teški oblik bolesti treba serotipizirati.

Liječenje ovisi o prirodi i lokalizaciji bolesti, no kod invazivnog oblika se rabe doksiciklin, fluorokinoloni, cefalosporini 2. i 3. generacije i karbapenemi. Hib cjepivo je znakovito smanjilo učestalost bakterijemije. Djeca s teškom bolešću se hospitaliziraju uz kontaktnu i dišnu izolaciju tijekom 24 h nakon početka primjene antibiotika. Izbor antibiotika jako ovisi o mjestu infekcije a potrebno je učiniti i antibiogram; mnogi izolati u SAD–u stvaraju β–laktamazu. Kod invazivnog oblika bolesti, uključujući i meningitis, preporučuje se cefotaksim ili ceftriakson. Kod blažih infekcija, u pravilu su učinkoviti peroralni cefalosporini, makrolidi i amoksicilin–klavulonska kiselina (za specifične preporuke vidi opise pojedinih bolesti).

Prevencija

Konjugirano Hib cjepivo postoji za djecu u dobi 2 mj. i smanjilo je invazivni oblik bolesti, poput meningitisa, epiglotitisa i bakterijemije za 99%. Prvotni niz se primjenjuje s 2, 4 i 6 mj. ili 2 i 4 mj., ovisno o proizvođaču cjepiva. Indicirana je dodatna pojačana (buster) doza u dobi od 12–15 mj.

Osobe unutar kućanstva mogu biti asimptomatski nosioci H. influenzae. Neimunizirani ili nepotpuno imunizirani članovi kućanstva u dobi <4 god. su u opasnosti od dobivanja bolesti i trebaju dobiti dozu cjepiva. Osim toga, svi članovi kućanstva (osim trudnica) trebaju profilaktički dobiti rifampicin 600 mg (djeca 20 mg/kg) PO 1×/dan, 4 dana. Članovi jaslica ili vrtića koji su bili u dodiru s bolesnikom trebaju dobiti profilaksu ako se u razdoblju od 60 dana razvilo 2 slučaja invazivnog oblika bolesti. Korist od profilakse u slučaju kad je došlo do razvoja samo jednog slučaja nije utvrđena.