Infekcije kampilobakterom i srodne infekcije

Infekcije Campylobacterom obično uzrokuju proljev a ponekad i bakterijemiju s posljedičnim endokarditisom, osteomijelitisom i septičnim artritisom.

Epidemiologija

Campylobacter sp. su pokretni, zakrivljeni mikroaerofilni gram–negativni bacili koji normalno naseljavaju probavni sustav mnogih domaćih životinja i peradi. Nekoliko vrsta je patogeno za ljude. Većina uzrokuje proljev u svim dobnim skupinama, premda se čini kako je vršna učestalost u dobi između 1 i 5 god. U SAD– u je Campylobacter odgovoran za više slučajeva proljeva, nego Salmonella i Shigella zajedno. C. fetus i nekolicina drugih tipično uzrokuju bakterijemiju u odraslih, češće kad postoje predisponirajuće bolesti, poput dijabetesa, ciroze ili zloćudne bolesti. U bolesnika s deficijencijom imunoglobulina, ovi uzročnici mogu izazvati teško izlječive, recidivirajuće infekcije. U dojenčadi, C. jejuni može uzrokovati meningitis.

Kod izbijanja epidemija okrivljavan je dodir sa zaraženim životinjama i uzimanje zagađene hrane (osobito slabo skuhane peradi) ili vode. Međutim, kod sporadičnih slučajeva izvor infekcije često nije jasan. Postoji povezanost između ljetnih epidemija proljeva uzrokovanog s C. jejuni i kasnijeg razvoja (u do 30% slučajeva) Guillain–Barréova sindroma.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Najčešći je vodenasti, a ponekad i krvavi proljev. Vrućica (38–40 °C), koja ima recidivirajući ili intermitentni tijek, je jedina stalna osobina sistemske infekcije Campylobacterom, premda su česti i bol u abdomenu i hepatosplenomegalija. Infekcija se također može očitovati u vidu subakutnog bakterijskog endokarditisa, septičnog artritisa, meningitisa ili indolentne vrućice nepoznatog uzroka.

Za postavljanje dijagnoze, osobito za razlučivanje infekcije Campylobacterom od ulceroznog kolitisa (vidi str. 155) je potrebna mikrobiološka obrada. Kod bolesnika sa znakovima žarišne infekcije, kao i onih sa znakovima teške sistemske bolesti treba uzeti stolicu kao i krv za uzgoj uzročnika u kulturi. U obojenim razmazima stolice se nalaze leukociti.

Liječenje

Većina crijevnih infekcija prolazi sama od sebe, premda može biti od koristi eritromicin 500 mg svakih 6 h, 5 dana. U bolesnika s ekstraintestinalnim infekcijama, liječenje antibioticima treba trajati 2–4 tj. kako bi se spriječili recidivi.