Infekcije vibrionima koji ne uzrokuju koleru

Vibrioni koji ne uzrokuju koleru ne stvaraju enterotoksin niti ulaze u krvotok, ali mogu uzrokovati dizenteriju, celulitis i septikemiju. Simptomi su slabost, subfebrilitet, grčevi u abdomenu, vodenasti ili krvavi proljev s tenezmima ili znakovi lokalizirane infekcije rane ili generalizirani znakovi sepse. Dijagnoza se postavlja rutinskim uzgojem uzročnika u kulturi, iz stolice, rana ili krvi. Liječi se ciprofloksacinom ili doksiciklinom te tekućinom i elektrolitima, a kod lokaliziranih promjena potrebna je kirurška nekrektomija.

Epidemiologija

Vibriji koji ne uzrokuju koleru su Vibrio parahaemolyticus, V. mimicus, V. alginolyticus, V. hollisae, V. vulnificus i takozvani neaglutinabilni vibriji. V. parahaemolyticus je halofilni organizam uključen u trovanja hranom (nedovoljno skuhanim plodovima mora, obično račića) s epidemijama proljeva u Japanu i obalnim područjima SAD–a. Uzročnik ne stvara enterotoksin niti ne ulazi u krvotok ali oštećuje crijevnu sluznicu. U bolesnika s bolešću jetre i drugim imunodeficijencijama opisane su teške infekcije s neaglutinabilnim vibrijima, no i drugi inače zdravi ljudi mogu dobiti teške infekcije. Ni V. alginolyticus niti V. vulnificus ne uzrokuju enteritis, no oba mogu uzrokovati infekciju rana nastalih u moru.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Nakon inkubacije od 15 do 24 h naglo započinje crijevna bolest s grčevima u abdomenu, velikom količinom vodenastog proljeva (stolice mogu sadržavati krv i PMN), tenezmima, slabošću, te ponekad, subfebrilitetom. Simptomi se spontano smiruju za 2–48 h. Neaglutinabilni vibrioni mogu uzrokovati bolest sličnu koleri, a izolirani su iz rana i krvi.

Rane zaražene preko tople morske vode mogu naglo uznapredovati do celulitisa, koji u nekim slučajevima dovodi do nekrotizirajućeg fasciitisa s tipičnim hemoragičnim buloznim promjenama.

Kad hranom u organizam imunokompromitiranog domaćina (često osobe s kroničnom bolešću jetre ili imunodeficijencijom) uđe V. vulnificus, on prolazi kroz crijevnu sluznicu uzrokujući enteritis i septikemiju s visokom smrtnošću.

Infekcije rana i krvi se dijagnosticiraju lako, uz pomoć rutinskog uzgoja u kulturi. Kad se sumnja na crijevnu infekciju, vibrioni se mogu uzgojiti iz stolice na podlozi od žučnih soli koja sadrži tiosulfat, citrate i saharozu, kao i iz zagađenih plodova mora.

Liječenje

Infekcije uzrokovane vibrionima koji ne uzrokuju koleru se mogu liječiti jednom dozom ciprofloksacina od 1 g PO ili doksiciklina od 300 mg PO. Kod proljeva treba obratiti osobitu pozornost na nadoknadu tekućine i elektrolita. U bolesnika s nekrotizirajućim fasciitisom također je potrebna i kirurška nekrektomija.