Šigeloza

Šigeloza je akutna infekcija crijeva koju uzrokuje Shigella sp. Simptomi su vrućica, mučnina, povraćanje i proljev, obično krvav. Dijagnoza se postavlja klinički a potvrđuje izolacijom uzročnika iz koprokulture. Liječenje je potporno, uglavnom rehidracijom; antibiotici (npr. ampicilin ili trimetoprim–sulfametoksazol) se primjenjuju prema prosudbi.

Etiologija i patofiziologija

Rod Shigella je rasprostranjen širom svijeta i tipični je uzročnik upalne dizenterije, odgovoran za 5–10% bolesti s proljevom u mnogim područjima. Shigella se dijeli u 4 glavne podskupine: A, B, C i D, a koje se dijele u serološki određene tipove. S. flexneri i S. sonnei su rasprostranjenije od S. boydii i osobito virulentne S. dysenteriae. U SAD–u se najčešće izolira S. sonnei.

Izvor infekcije je feces zaraženih osoba ili oporavljenih nosilaca. Neposredni se prijenos odvija fekalno–oralnim putem. Do posrednog prijenosa dolazi hranom i posrednicima. Kao prijenosnici služe muhe. Do epidemija najčešće dolazi u prenaseljenim područjima s neodgovarajućim sanitarnim uvjetima. Šigeloza je osobito česta u male djece koja žive u endemskim područjima. Odrasli obično imaju lakši oblik bolesti.

Rekonvalescenti i supklinički nosioci mogu predstavljati značajne izvore infekcije, no pravo, dugotrajno nosilaštvo je rijetko. Infekcija ostavlja vrlo malu ili nikakvu otpornost.

Shigella uzročnici prodiru kroz sluznicu donjeg dijela crijeva, uzrokujući izlučivanje sluzi, hiperemiju, leukocitnu infiltraciju, te često, površne vrijedove sluznice. Shigella dysenteriae tipa 1 (koje u SAD–u nema) izlučuje Shiga toksin, koji uzrokuje vodenasti proljev i ponekad, hemolitično–uremični sindrom.

Simptomi i znakovi

Inkubacija traje 1–4 dana. Najčešći simptom, vodenasti proljev, se ne može razlikovati od drugih bakterijskih, virusnih i protozoalnih infekcija koje izazivaju sekrecijsku aktivnost crijevnog epitela.

U odraslih, početni simptomi mogu biti napadi jake boli u abdomenu i potrebe za defekacijom formirane stolice, što privremeno ublažava bol. Ovi se napadi vraćaju sa sve većom žestinom i učestalošću. Proljev postaje izražen, stolica je mekana ili tekuća i sadrži sluz, gnoj i često, krv. Uslijed jakih tenezama može doći do prolapsa rektuma i posljedične inkontinencije stolice. Međutim, kod odraslih ne mora biti vrućice, a proljev ne mora biti krvav niti sluzav, kao što ne moraju postojati ni tenezmi. U odraslih se bolest obično povlači sama od sebe—blagi slučajevi za 4–8 dana, a teški za 3–6 tj. Do teške dehidracije i gubitka elektrolita s kolapsom cirkulacije i smrti dolazi uglavnom u oslabljenih odraslih osoba i djece <2 god.

Rijetko, šigeloza započinje iznenada sa seroznom (ponekad krvavom) stolicom ili stolicom poput rižine vode. Bolesnik može povraćati i brzo dehidrirati. Infekcija se može očitovati delirijem, konvulzijama i komom, uz slab proljev ili bez njega. Smrt može nastupiti za 12–24 h.

U male djece, početak je nagao, s vrućicom, razdražljivošću ili pospanošću, anoreksijom, mučninom i povraćanjem, bolovima u abdomenu i distenzijom te tenezmima. Za 3 dana se u stolici pojavljuju krv, gnoj i sluz. Broj stolica se može povećati na 20/dan a gubitak težine i dehidracija postaju izraženi. Ako se ne liječi, dijete može umrijeti u prvih 12 dana. Ako preživi, akutni simptomi slabe tijekom 2 tj.

Moguća je sekundarna bakterijska infekcija, osobito u oslabljenih i dehidriranih bolesnika. Teški vrijedovi sluznice mogu dovesti do značajnog gubitka krvi. Druge komplikacije su rijetke ali obuhvaćaju toksični neuritis, artritis, miokarditis i, rijetko, perforaciju crijeva. U djece se šigeloza može zakomplicirati hemolitično–uremičnim sindromom. Infekcija ne postaje kronična i ne predstavlja etiološki faktor za razvoj ulceroznog kolitisa. Međutim, bolesnici s HLA– B27 genotipom češće nakon šigeloze (i drugih enteritisa) razvijaju reaktivni artritis.

Dijagnoza

Dijagnoza se lakše postavlja ako se posumnja na ovu bolest prilikom epidemija i u endemskim područjima te kad se nađu leukociti u stolici u razmazima obojenim metilenskim modrilom ili po Wrightu. Koprokulture imaju dijagnostičku vrijednost pa ih treba učiniti. U bolesnika sa simptomima dizenterije (krvavom i sluzavom stolicom) diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir infekcija invazivnom E. coli, Salmonellom, Yersinijom, Campylobacterom, amebijaza i virusni proljevi.

Rektoskopski, površina sluznice je difuzno eritematozna, s brojnim malim vrijedovima. Premda je na početku bolesti broj L često smanjen, u prosjeku iznosi 13.000/μl. Česta je hemokoncentracija, kao i metabolička acidoza izazvana proljevom.

Liječenje i prevencija

Gubitak tekućine se liječi simptomatski peroralnom ili IV nadoknadom tekućine (vidi str. 564). Antibiotici mogu ublažiti simptome i smanjiti izlučivanje Shigelle ali kod blage bolesti u zdravih odraslih nisu nužno potrebni. Međutim, djecu, starije i oslabljene bolesnike, kao i one s teškom bolešću treba liječiti. Za odrasle je lijek izbora fluorokinolon, npr. ciprofloksacin 500 mg PO 3–5 dana ili TMP–SMX jedna tableta dvostruke jačine svakih 12 h. Djeci se daje TMP–SMX 4 mg/ kg PO svakih 12 h TMP sastavnice. Mnogi izolati Shigelle su otporni na ampicilin i tetraciklin.

Prije baratanja s hranom ruke treba pažljivo oprati, a zagađenu odjeću i posteljinu treba iskuhati u otopini deterdženta i vode. Kod bolesnika i nosilaca treba poduzeti odgovarajuće mjere izolacije (osobito što se stolice tiče). Razvija se živo peroralno cjepivo, a ispitivanja u endemskim područjima su obećavajuća. Međutim, imunost je u pravilu specifična za tip.