Erizipelotrikoza

Erizipelotrikoza je infekcija koju uzrokuje Erysipelothrix rhusiopathiae. Najčešći simptom je erizipeloid, akutni, lokalni celulitis koji nastaje polagano. Dijagnoza se postavlja uzgojem uzročnika u kulturi bioptata ili ponekad, pomoću PCR–a. Liječi se antibioticima.

Erysipelothrix rhusiopathiae (prije E. insidiosa), inkapsulirani, nepokretni, mikroaerofilni bacil koji ne stvara spore i rasprostranjen je širom svijeta, ponajprije je saprofit. Može zaraziti različite životinje, uključujući kukce, školjke i rakove, ribe, ptice i sisavce (osobito svinje). U ljudi je infekcija uglavnom profesionalna i tipično uslijedi nakon ubodne rane u osoba koje rukuju životinjskim tvarima, i jestivima, i nejestivima (zaražena trupla, prerađevine [mast, gnojivo], kosti i oklopi). Bolesnici najčešće rukuju ribom ili rade u klaonicama. Infekcija koja ne zahvaća kožu je rijetka i pojavljuje se u obliku artritisa ili endokarditisa.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Tjedan dana nakon ozljede pojavljuje se karakteristični izdignuti, tamnocrveni, nevezikularni, indurirani, makulopapularni osip, praćen svrbežom i pečenjem. Lokalni edem, premda oštro ograničen, može onemogućiti pokrete rukom, koja je uobičajeno mjesto infekcije. Rubovi promjene se mogu polako širiti, uzrokujući neugodu i radnu nesposobnost, što može potrajati 3 tjedna. Bolest obično prolazi spontano. U oko 1/3 slučajeva dolazi do povećanja regionalnih limfnih čvorova. Čitava je koža rijetko zahvaćena. Bakterijemija je rijetka, no može dovesti do septičnog artritisa ili infektivnog endokarditisa, čak i u osoba čiji su srčani zalisci dotad bili neoštećeni.

Bioptat čitave debljine kože je za uzgoj u kulturi bolji od uzorka dobivenog iglenom aspiracijom s ruba šireće promjene jer se uzročnici nalaze samo u najdubljim dijelovima kože. Kultura eksudata dobivenog struganjem razvijene papule može biti dijagnostička. Za dijagnozu erizipelotrikičnog artritisa ili endokarditisa potrebna je izolacija uzročnika iz sinovijalne tekućine ili krvi. PCR amplifikacija može pomoći pri bržem postavljanju dijagnoze.

Liječenje

Lokalizirana bolest kože obično se liječi penicilinom V, ampicilinom ili eritromicinom 500 mg PO 4×/dan tijekom 7 dana. Također su učinkoviti fluorokinoloni, tetraciklini i cefalosporini. Endokarditis se liječi 4 tjedna penicilinom G 25.000 do 30.000 jed./kg IV svaka 4 h. Drugu mogućnost predstavljaju cefalosporini i fluorokinoloni. Premda se za liječenje artritisa rabe isti lijekovi u istim dozama (primjenjivani još barem 1 tjedan nakon povlačenja ili nestanka izljeva u zglobu), za pražnjenje zaraženog zgloba potrebna je ponavljana aspiracija.