Listerioza

Listerioza je bakterijemija, meningitis, cerebritis, dermatitis, okuloglandularni sindrom, intrauterina i novorođenačka infekcija ili, rijetko endokarditis, koju uzrokuje Listeria sp. Simptomi ovise o zahvaćenom organskom sustavu a obuhvaćaju i intrauterinu smrt u slučaju perinatalne infekcije. Dijagnoza se postavlja laboratorijskom izolacijom uzročnika. Liječi se penicilinom, ampicilinom (često uz aminoglikozid) te trimetoprim–sulfametoksazolom.

Listerije su mali, neinkapsulirani, pomični, fakultativni anaerobi koji ne stvaraju spore i nisu acidorezistentni a nalaze se širom svijeta u okolišu i crijevima sisavaca (ne ljudi), ptica, paučnjaka i ljuskara. Postoji nekoliko vrsta listerije, no prevladavajući patogen u ljudi je L. monocytogenes. Incidencija u SAD–u iznosi 7 slučajeva/1.000.000 ljudi/ god., s vrhuncem pojavnosti u ljeto, bolest je najčešća u novorođenčadi i odraslih osoba s 60 god. Imunokompromitirani su bolesnici u velikoj opasnosti.

Do infekcije obično dolazi putem zagađenih mliječnih proizvoda, sirovog povrća ili mesa, a potpomaže joj sposobnost L. monocytogenes da preživi i raste na temperaturi unutar hladnjaka. Do infekcije također može doći neposrednim dodirom i tijekom klanja zaraženih životinja. Infekcija listerijom se može prije i tijekom poroda proširiti od majke na dijete a može uzrokovati i pobačaj.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Primarna listerijemija je rijetka a izaziva visoku vrućicu bez lokalnih simptoma i znakova. Mogu se razviti endokarditis, peritonitis, osteomijelitis, kolecistitis i pleuropneumonija. Listerijemija može uzrokovati intrauterinu infekciju, korioamnionitis, prijevremeni porod, smrt fetusa ili infekciju novorođenčeta.

Meningitis u novorođenčadi i u bolesnika s >60 god. je uzrokovan listerijom u oko 20% slučajeva. Dvadeset posto slučajeva napreduje u cerebritis, bilo da se radi o difuznom encefalitisu ili, rijetko, o rombencefalitisu i apscesima; rombencefalitis se očituje poremećajem svijesti, paralizama moždanih živaca, cerebelarnim znakovima te motornim i osjetnim oštećenjima.

Okuloglandularna listerioza može uzrokovati oftalmitis i povećanje regionalnih limfnih čvorova. Do nje može doći nakon unosa kroz spojnicu oka te, ukoliko se ne liječi, može napredovati do bakterijemije i meningitisa.

Infekcija listerijom se dijagnosticira uzgojem uzročnika iz krvi ili likvora. Kada se sumnja na L. monocytogenes, potrebno je obavijestiti laboratorij, jer se uzročnik lako zamijeni s difteroidima. Titrovi IgG aglutinina dosežu vrhunac 2 do 4 tjedna nakon početka bolesti.

Liječenje

Listerijski meningitis se najbolje liječi ampicilinom 2 g IV svaka 4 h. Većina stručnjaka, na osnovi in vitro opažene sinergije, preporučuje dodavanje aminoglikozida. Djeci se daje ampicilin 50 do 100 mg/kg IV svakih 6 h. Cefalosporini nisu učinkoviti.

Endokarditis i primarna listerijemija se liječe ampicilinom 2 g IV uz gentamicin (zbog sinergije) tijekom 6 tjedana, odnosno još 2 tjedna nakon povlačenja. Okuloglandularna listerioza i listerijski dermatitis bi trebali odgovoriti na eritromicin u dozi od 10 mg/kg PO svakih 6 h, a terapija traje još 1 tjedan nakon povlačenja bolesti. Drugu mogućnost predstavlja trimetoprim–sulfametoksazol u dozi od 5/25 mg/kg IV svakih 8 h.