Nokardioza

Nokardioza je akutna ili kronična, često diseminirana, gnojna ili granulomatozna infekcija koju uzrokuju razni saprofiti roda Nocardia koji žive u tlu. Pneumonija je tipična, no česte su i infekcije kože i CNS–a. Dijagnoza se postavlja uzgojem u kulturi i posebnim bojenjima. Obično se liječi sulfonamidima.

Nekolicina Nocardia sp. iz obitelji Actinomycetaceae uzrokuje bolest u ljudi. Najčešći patogen u ljudi je N. asteroides, koja obično uzrokuje plućnu i diseminiranu infekciju. N. brasiliensis najčešće uzrokuje infekciju kože, osobito u područjima s tropskom klimom. Do infekcije dolazi inhalacijskim putem ili neposrednim unošenjem u kožu. Nokardioza se pojavljuje širom svijeta, u svim dobnim skupinama, no incidencija je najveća u starijih odraslih osoba, posebice muškaraca. Širenje s čovjeka na čovjeka je rijetko. Predisponirajuči čimbenici su zloćudne bolesti limforetikularnog sustava, presađivanje organa, visoke doze kortikosteroida ili drugih imunosupresiva te osnovna bolest pluća, no oko 1/2 bolesnika nema od prije postojeću bolest. Nokardioza je i oportunistička infekcija u bolesnika s uznapredovalom infekcijom HIV–om. Druge Nocardije ponekad uzrokuju lokalizirane, ili sistemske infekcije.

Simptomi i znakovi

Nokardioza obično započinje kao subakutna plućna infekcija nalik na aktinomikozu, no veća je vjerojatnost da će se Nocardia rasuti lokalno ili krvlju. Diseminacija sa stvaranjem apscesa može zahvatiti bilo koji organ, ali najčešće zahvaća mozak, kožu, bubreg, kost ili mišić.

Najčešći simptomi zahvaćanja pluća—ka šalj, vrućica, tresavica, bol u prsištu, slabost, anoreksija i mršavljenje—su nespecifični i mogu nalikovati na simptome TBC–a ili gnojne pneumonije. Može doći i do pleuralnog izljeva. Metastatski apscesi u mozgu, do kojih dolazi u 30 do 50% slučajeva, obično uzrokuju jake glavobolje i žarišne neurološke poremećaje. Infekcija može biti akutna, subakutna ili kronična.

Kožni i potkožni apscesi se razvijaju često, ponekad u vidu primarnog lokalnog unosa. Mogu se doimati poput čvrstog celulitisa, limfokutanog sindroma ili aktinomicetoma. Limfokutani sindrom se sastoji od primarne piodermijske promjene i limfnih čvorova nalik na sporotrihozu. Aktinomicetom započinje kao čvor, gnoji se i širi uzduž fascijalnih ravnina te se drenira kroz kronične fistule.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja nalazom Nocardia sp. u tkivu ili kulturi iz lokaliziranih promjena koje se pronalaze tjelesnim pregledom, rendgenom ili drugim slikovnim pretragama. Često se vide nakupine zrnatih, granajućih filamenata gram–pozitivnih bakterija (koje mogu biti slabo acidorezistentne). Nocardia ne stvara druze poput Actinomycesa israelii.

Prognoza i liječenje

Bez liječenja, plućna i diseminirana nokardioza je obično smrtonosna. Među bolesnicima koji su liječeni odgovarajućim antibioticima, smrtnost je najveća (>50%) u imunokompromitiranih bolesnika s diseminiranom infekcijom, a najniža (oko 10%) u imunokompetentnih osoba s bolešću ograničenom na pluća. Stope izlječenja bolesnika s kožnom infekcijom su obično >95%.

Primjenjuju se trimetoprim–sulfametoksazol ili visoke doze samih sulfonamida (sulfametoksazol ili sulfizoksazol). Budući da je u većini slučajeva odgovor spor, doza koja održava koncentraciju sulfonamida u krvi od 12–15 mg/dl (npr. uz sulfadiazin 4 do 6 g/dan PO) mora se primjenjivati nekoliko mjeseci. Kada postoji preosjetljivost na sulfonamide ili otporna infekcija, može se primijeniti amikacin, tetraciklin (osobito minociklin), imipenem–cilastatin, ceftriakson, cefotaksim ili cikloserin. Izbor navedenih lijekova ovisi o nalazu antibiograma.