Herpes zoster

Herpes zoster posljedica je reaktivacije varicella–zoster virusa koji se nalazi latentan u posteriornim ganglijima dorzalnih korjenova kralježnične moždine. Bolest obično počinje bolovima duž zahvaćenog dermatoma, a nakon 2 do 3 dana pojavljuje se vezikulozni osip na osnovu kojeg se obično može postaviti dijagnoza. Liječi se antivirusnim lijekovima i katkad kortikosteroidima, a liječenje treba započeti unutar 72 sada od izbijanja osipa.

Varicelu i herpes zoster uzrokuje varicella–zoster virus (humani herpes virus tip 3). Varicela je akutna invazivna faza virusne infekcije (vidi str. 1603), a herpes zoster reaktivacija virusa iz latentne faze. Kod herpes zostera se nalazi upala ganglija senzornih korijena, te kože zahvaćenog dermatoma, a katkad stražnjih i prednjih rogova sive tvari, meningi i dorzalnih i ventralnih korjenova. Herpes zoster češće se pojavljuje u starijih i u bolesnika inficiranih HIV–om, a ima teži tijek u imunokompromitiranih. Nema jasno definiranih poticajnih faktora.

Klinička slika

Bolest počinje parestezijama, probadanjem ili bolom drukčijeg karaktera u zahvaćenoj regiji, a nakon 2 do 3 dana pojavljuju se  kožne promjene, obično nakupine vezikula na eritematozno promijenjenoj koži. Zahvaćen je obično jedan ili više dermatoma u torakalnoj ili lumbalnoj regiji. Promjene su tipično jednostrane. Zahvaćeni areal je hiperestetičan i bol može biti vrlo jaka. Kožne promjene ostaju nepromijenjene obično 3–5 dana. Herpes zoster se može proširiti na druge regije kože, kao i na visceralne organe, pogotovo u imunokompromitiranih bolesnika.

Manje od 4% bolesnika ima recidiv herpes zostera. Ipak, mnogi, pogotovo stariji, imaju trajne ili ponavljajuće bolove zahvaćenog dermatoma (postherpetična neuralgija), koji mogu perzistirati mjesecima, godinama ili doživotno. Kod zahvaćenosti trigeminalnog živca često zaostaje jaka i trajna bol. Bol kod postherpetične neuralgije može biti oštra i intermitentna ili trajna i može ometati bolesnike u svakodnevnim aktivnostima.

Ramsay–Huntov sindrom (genikulatni zoster) posljedica je zahvaćenosti gangliona geniculi. Očituje se bolovima u uhu, facioparezom, ponekad i vrtoglavicom. Vezikule se vide u vanjskom zvukovodu, a moguć je i gubitak osjeta okusa u prednje 2/3 jezika (vidi i Herpes zoster oticus, str. 793).

Oftalmički herpes zoster (vidi str. 897) pojavljuje se kod zahvaćenosti gangliona Gasseri, a bol i vezikule lokalizirani su na vjeđama i oko oka, distribucija im odgovara oftalmičkoj grani 5. moždanog živca. Vezikule na vrhu nosa (Hutchinsonov znak) ukazuju na zahvaćenost nazocilijarne grane i obično tešku očnu bolest. Zahvaćenost oka moguća je i bez promjena na vrhu nosa.

Mandibularni zoster/zoster usne šupljine je rijedak. Promjene su jasno unilateralne distribucije, a nema prodromalnih simptoma u usnoj šupljini.

Dijagnoza

Na herpes zoster treba posumnjati u bolesnika s karakterističnim vezikulama i bolovima koji zahvaćaju jedan dermatom. Dijagnoza se većinom postavlja na osnovu gotovo patognomoničnih kožnih promjena. Ako dijagnoza nije sigurna dokazivanje multinuklearnih orijaških stanica Tzanckovim testom može potvrditi da se radi o infekciji herpesvirusom. Herpes simpleks virus (HSV) može uzrokovati slične kožne promjene, ali za razliku od herpes zostera ima sklonost recidivima i ne zahvaća jedan dermatom. Virusi se mogu razlučiti kultivacijom, a pomaže i dokazivanje antigena u bioptičkom materijalu.

Liječenje i prevencija

Hladni oblozi pomažu, ali većinom je potrebno liječenje analgeticima. Oralni antivirotici smanjuju težinu i trajanje promjena, učestalost postherpetične neuralgije i udio ozbiljnih komplikacija u imunokompromitiranih i trudnica. Liječenje treba započeti što prije, najbolje tijekom prodroma, a vjerojatno nije učinkovito ako se započne 72 h nakon pojave kožnih promjena. Famciklovir, 3×500 mg PO 7 dana i valaciklovir, 3×1 g PO 7 dana, imaju bolju bioraspoloživost nego aciklovir koji se daje 5×800 mg 7–10 dana. Kortikosteroidi ubrzavaju izlječenje i umjereno ublažavaju bol ali ne smanjuju incidenciju postherpetične neuralgije.

Preporučuje se liječiti imunokompromitirane bolesnike aciklovirom, 10 mg/kg IV 3×/dan, 7 dana za odrasle i 500 mg/m2 IV 3×/dan 7–10 dana za djecu 1 godine.

Prevencija uključuje prevenciju primoinfekcije (varicela) cijepljenjem (vidi str. 1605) djece i osjetljivih odraslih. Nedavno objavljeno veliko istraživanje pokazalo je da cijepljenje protiv VZV–a smanjuje incidenciju herpes zostera u starijih bolesnika koji su preboljeli varicelu.

Liječenje postherpetične neuralgije nerijetko predstavlja veliki problem. U liječenju se koriste gabapentin, ciklički antidepresivi i lokalna primjena kapsaicina ili lidokaina. Nekad su nužni opioidni analgetici. Pomaže i intratekalna primjena metilprednizolona.

U liječenje oftalmičkog herpes zostera potrebno je uključiti oftalmologa (vidi str. 898), a kod otičkog otorinolaringologa (vidi str. 793).