Klamidije

Tri vrste klamidija uzrokuju bolesti u ljudi, uključujući spolno prenosive bolesti i pneumoniju. Većina ih je osjetljiva na azitromicin, doksiciklin i fluorokinolone.

Klamidije su nepokretni, obvezatno intracelularni mikroorganizmi. Danas ih svrstavamo u bakterije premda se prije smatralo da su virusi jer im je za razmnožavanje potrebna stanica domaćina.

Bolest u ljudi uzrokuju tri vrste: Chlamydia trachomatis, Chlamydophila (prije Chlamydia) pneumoniae i Chlamydophila (prije Chlamydia) psittaci.

C. trachomatis ima 18 imunološki definiranih serotipova. Serotipovi A, B, Ba i C uzrokuju trahom i inkluzijski konjunktivitis; serotipovi od D do K uzrokuju spolno prenosive bolesti lokalizirane na površinama sluznica; L1, L2 i L3 uzrokuju spolno prenosive bolesti sa zahvaćenošću limfnih čvorova (limfogranuloma venereum). C. trachomatis je najčešći bakterijski uzročnik spolno prenosivih bolesti u SAD–u, uključujući nespecifični uretritis (vidi str. 1651) i epididimitis u muškaraca; cervicitis, uretritis i zdjeličnu upalnu bolest u žena; te proktitis, limfogranuloma venereum i reaktivni artritis (Reiterov sindrom) u oba spola. Uzrokuje i novorođenački konjunktivitis i pneumoniju pri prijenosu s majke na dijete. C. trachomatis se povremeno izolira iz ždrijela odraslih ljudi, no rijetko uzrokuje faringitis sa simptomima.

C. pneumoniae može uzrokovati pneumoniju (osobito u djece i mlađih odraslih) koju je klinički teško razlikovati od pneumonije koju uzrokuje Mycoplasma pneumoniae. C. pneumoniae uzrokuje 6 do 19% pneumonija iz opće populacije, ali je klamidijska pneumonija vrlo rijetka u djece mlađe od 5 godina. Bolest ne bilježi sezonsku pojavnost. Mikroorganizam je izoliran iz aterosklerotskih plakova, pa se infekcija može povezivati s povećanim rizikom za nastanak koronarne bolesti, iako uzročna veza još nije sigurno potvrđena.

C. psittaci uzrokuje psitakozu. Sojevi koji uzrokuju bolest u ljudi obično se prenose od ukrasnih ptica (npr. papiga), a uzrokuju diseminiranu bolest s karakterističnom pneumonijom.

Dijagnoza

Dijagnoza je obično samo klinička, budući da su dijagnostički testovi komplicirani. Preporučuju se rutinski testovi za genitalne infekcije koji imaju sve veće značenje. Kod uretritisa, dijagnoza se temelji na isključenju gonoreje ili istodobnoj prisutnosti gonoreje i klamidijske infekcije. C. trachomatis se može izolirati na kulturi stanica, ali samo u većim medicinskim centrima. C. trachomatis najbolje se može dijagnosticirati molekularnim metodama, odnosno testovima amplifikacije nukleinskih kiselina kao što je PCR, budući da su ovi testovi osjetljiviji od staničnih kultura, a lakša je i priprema uzorka. Za genitalne i očne infekcije također se koristi dokazivanje antigena imunoenzimskim testom (ELISA) ili testom direktne imunofluorescencije, ali obje metode imaju slabiju osjetljivost od kulture i testova amplifikacije nukleinskih kiselina. Serološki testovi se koriste u dijagnosticiranju novorođenačke pneumonije i limfogranuloma venereum.

Klamidijske genitalne infekcije su vrlo česte u žena pa se preporučuje testiranje svih spolno aktivnih žena mlađih od 25 godina jednom ili dva puta godišnje. Testiranje isto tako treba biti rutinski dio pregleda trudnice.

Važan epidemiološki podatak u dijagnosticiranju C. psittaci jest blizak dodir s pticama, obično s papigama.

Liječenje

Liječenje nekomplicirane infekcije donjeg dijela genitalnog trakta uobičajeno se provodi samo jednom dozom azitromicina (1 g PO) ili doksiciklinom 7 dana (2×100 mg PO) ili nekim fluorokinolonom (npr. levofloksacin, 1×500 mg PO). Gonoreja se prema kliničkoj dijagnozi liječi rutinski (vidi i str. 1653). Liječenje zdjelične upalne bolesti, limfogranuloma venereum ili epididimitisa obično traje 2 tjedna.

O specifičnim infekcijama se raspravlja na drugim mjestima ove knjige. Psitakoza i pneumonija koju uzrokuje C. pneumoniae opisane su u Pogl. 52, limfogranuloma venereum i uretritis u Pogl. 194, epididimitis u 239., reaktivni artritis u 34., novorođenački konjunktivitis i novorođenačka pneumonija u 279., a trahom i inkluzijski konjunktivitis u 101. Pogl.