Laboratorijska dijagnostika zaraznih bolesti

Laboratorijskim pretragama se uzročnici mogu otkriti neposredno (npr. vizualno, pomoću mikroskopa, uzgojem uzročnika u kulturi) ili posredno (npr. otkrivanjem protutijela na uzročnika). Glavne vrste pretraga obuhvaćaju mikroskopiju, uzgoj u kulturi, imunološke pretrage (aglutinacijske testove poput lateks aglutinacije, enzimskih imunoeseja, Western blota, precipitacijskih testova i testova fiksacije komplementa) te metode zasnovane na otkrivanju nukleinskih i ne–nukleinskih kiselina. Za raspoznavanje uzročnika uzgoj u kulturi predstavlja zlatni standard, no rezultati se nekad moraju čekati danima ili tjednima, a ni svi uzročnici se ne mogu uzgojiti, zbog čega su korisne neke druge pretrage. Kad se u laboratoriju uzročnik otkrije, također se može utvrditi njegova osjetljivost na antibiotike.

Nekim se pretragama (npr. bojenjem po Gramu, rutinskom aerobnom kulturom) može otkriti veliki broj uzročnika a mogu se rutinski izvesti kad postoji sumnja na mnoge infekcije. Međutim, budući da ovim pretragama neki uzročnici mogu izbjeći, kliničari moraju znati kada da sumnjaju na takve uzročnike, kako bi zatražili izvođenje testova specifičnih za njihovo otkrivanje (npr. posebne vrste bojenja ili hranjive podloge za uzgoj u kulturi), ili savjetovali laboratoriju da se izaberu specifičnije pretrage.