Ostale mikobakterijske infekcije slične tuberkulozi

I druge mikobakterije osim bacila tuberkuloze ponekad zaražuju ljude. Obično se nalaze u tlu i vodi te su manje virulentne od M. tuberculosis. Kod većine izlaganja ne dolazi do razvoja bolesti, za koji je obično potreban poremećaj lokalnih ili sistemnih obrambenih snaga domaćina; ponekad se zaražuju oslabljeni starci. Za većinu bolesti je odgovoran M. avium kompleks (MAC)—vrlo srodan M. avium i M. intracellulare. Ostali su uzročnici M. kansasii, M. xenopi, M. marinum, M. ulcerans i M. fortuitum kompleks (M. fortuitum i M. chelonei). Prijenos s čovjeka na čovjeka je rijedak, no može se dogoditi u imunokompromitiranih domaćina.

Najčešće su zahvaćena pluća; u većini slučajeva uzročnik je MAC, no u rijetkim slučajevima su uzročnici M. kansasii, M. xenopi i M. fortuitum kompleks. Ponekad su zahvaćeni limfni čvorovi, kosti i zglobovi, koža i rane. Međutim, diseminirana bolest uzrokovana MAC–om sve je češća u bolesnika zaraženih HIV–om, a uzročnici su u pravilu otporni na antituberkulotike (osim M. kansasii i M. xenopi).

Plućna bolest: Tipični bolesnik je bijelac srednjih ili starijih godina s prethodnim plućnim tegobama poput kroničnog bronhitisa, emfizema, zacijeljene TBC, bronhiektazija ili silikoze. MAC također često uzrokuje plućnu bolest u sredovječnih žena bez osnovnih plućnih poremećaja. Kašalj i iskašljavanje su česti, no sistemski su simptomi rijetki. Bolest može sporo napredovati ili može mirovati dugo vremena. Može se razviti respiratorna insuficijencija i trajne hemoptize. RTG nalazi su slični onima kod plućne TBC, no kaverne su obično tanke stijenke, a pleuralni je izljev rijedak.

Budući da su uzročnici obično otporni na bilo koji pojedinačni lijek, ispitivanje osjetljivosti ima ograničenu vrijednost. Pomoći može ispitivanje osjetljivosti na kombinacije lijekova, no ono je moguće samo u visoko specijaliziranim laboratorijima.

U bolesnika s umjereno izraženim simptomima, a pozitivnim razmazom i kulturama sputuma, treba primijeniti klaritromicin 500 mg PO 2×/dan, rifampicin (RIF) 600 mg PO 1×/dan i etambutol (EMB) 15 do 25 mg/kg PO 1×/dan tijekom 12 do 18 mjeseci ili dok kulture ne budu negative tijekom 12 mjeseci. U progresivnim slučajevima koji ne odgovaraju na uobičajene lijekove, može se oprobati kombinacija 4 do 6 lijekova koja obuhvaća rifabutin 300 mg PO 1×/dan, ciprofloksacin 250 do 500 mg PO ili IV 2×/dan, klofazimin 100 do 200 mg PO 1×/dan i amikacin 10 do 15 mg/kg IV 1×/dan. Kirurška resekcija se preporučuje u izvanrednim slučajevima kod dobro ograničene bolesti u mladih, inače zdravih bolesnika. Infekcije s M. kansasii i M. xenopi odgovaraju na standardne načine liječenja TBC, ako su u njih uključeni RIF i klaritromicin.

Limfadenitis: U djece starosti 1 do 5 god., kronični submaksilarni i submandibularni vratni limfadenitis često uzrokuje MAC ili M. kansasii. Vjerojatno je infekcija dobivena na usta. Dijagnoza se obično postavlja biopsijom. Liječi se klaritromicinom, RIF i EMB, kako bi se spriječio razvoj fistula i unakažujućih ožiljaka.

Kožna bolest: Bazenski granulom je dugotrajna, ali površna granulomska ulcerirajuća bolest koja prolazi spontano a obično je uzročnik M. marinum dobiven iz zagađene vode u bazenima ili čišćenjem kućnog akvarija. Ponekad su uzročnici M. ulcerans i M. kansasii. Promjene, crvenkaste izbočine koje se povećavaju i postaju ljubičaste, najčešće nastaju na gornjim ekstremitetima ili na koljenima. Do zacjeljenja može doći spontano, no protiv M. marinum su se učinkovitima pokazali tetraciklin (250 do 500 mg PO 4×/dan) i kombinacije klaritromicina, RIF i EMB tijekom 3 do 6 mjeseci.

Infekcije rana i stranih tijela: M. fortuitum kompleks je uzrokovao teške infekcije ubodnih rana očiju i kože (osobito stopala) u bolesnika kojima je ugrađen zagađeni materijal (svinjski srčani zalisci, usadci dojki, koštani vosak). Za liječenje je obično potrebno kirurško odstranjenje nekrotičnog i stranog materijala. Korisni lijekovi su klaritromicin 500 mg PO 2×/dan, sulfametoksazol 20 mg/kg PO 2×/dan, doksiciklin 100 do 200 mg PO 2×/ dan, cefoksitin 1 g IV svakih 6 do 8 h i amikacin 10 do 15 mg/kg IV 1×/dan, 3 do 6 mjeseci. Infekcije uzrokovane s M. abscessus i M. chelonae su otporne na većinu antibiotika i pokazalo se da ih je izrazito teško ili nemoguće izliječiti te je bolesnike potrebno uputiti iskusnom specijalistu.

Diseminirana bolest: MAC često uzrokuje diseminiranu bolest u bolesnika s uznapredovalim AIDS–om a ponekad i u onih s drugim uzrocima imunokompromisa, uključujući presađivanje organa i leukemiju vlasastih stanica. Kod AIDS–a, diseminirani MAC se obično razvija kasno (za razliku od TBC–a, koji se razvija rano), istodobno s drugim oportunističkim infekcijama.

Diseminirana bolest uzrokovana MAC– om izaziva vrućicu, anemiju, trombocitopeniju, proljev i bol u trbuhu—osobine slične Whippleovoj bolesti. Dijagnoza se može potvrditi hemokulturama, kulturama koštane srži ili biopsijama tankog crijeva. Uzročnici se mogu otkriti u stolici i uzrocima iz dišnih putova, no uzročnici iz tih uzoraka mogu predstavljati zagađenje a ne prave uzročnike bolesti. Kombinacijama lijekova protiv mikobakterija (vidi pod Liječenje TBC na str. 1514) se smanjila bakterijemija i privremeno ublažilo simptome, no nije došlo do izlječenja; prognoza je loša.