Enterobioza

Enterobioza je crijevna infestacija s Enterobius vermicularisom, obično u djece. Njezin je glavni simptom perianalni svrbež. Dijagnoza se postavlja pregledom perianalnog područja na nitaste gliste ili pretragom ljepljivom trakom na jajašca. Liječi se pirantel pamoatom, mebendazolom ili albendazolom.

Patofiziologija

Do infestacije obično dolazi prijenosom jajašaca s perianalnog područja na predmete (odjeću, posteljinu, namještaj, tepihe, igračke), s kojih jajašca budu preuzeta od strane novog domaćina, unesena u usta i progutana. Rizični čimbenik je sisanje palca. Do reinfestacije (autoinfestacije) dolazi lako, prijenosom prstima s perianalnog područja do usta.

Paraziti sazrijevaju u donjem dijelu probavnog sustava za 2 do 6 tj. Ženka migrira do perianalnog područja (obično noću) kako bi odložila jajašca. Ljepljiva želatinozna tvar u kojoj su jajašca odložena i kretanje ženke uzrokuju perianalni svrbež. Jajašca na predmetima mogu preživjeti i do 3 tj. na sobnoj temperaturi. Infestacija Enterobiusom je najčešća infekcija helmintima u SAD–u, a procjenjuje se da je zaraženo 40 milijuna ljudi.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Većina zaraženih nema simptoma ni znakova, no neki osjećaju perianalni svrbež te zbog češanja imaju perianalne ekskorijacije. Rijetko, migrirajuće ženke se penju u ženski spolni sustav, uzrokujući vaginitis, te ponekad, peritonealne promjene. Mnoga druga stanja bila su pripisivana infestaciji Enterobiusom (npr. bol u trbuhu, nesanica, konvulzije) no uzročna povezanost je malo vjerojatna. Uzročnici su pronađeni kako začepljuju lumen crvuljka u slučajevima apendicitisa, no prisutnost parazita možda je slučajna.

Enterobioza se može dijagnosticirati nalazom ženke, koja je duga oko 10 mm (mužjaci su prosječno dugi 3 mm) u perianalnom području 1 do 2 h nakon što dijete ode spavati, ili u jutro, ili mikroskopskom nalazom jajašaca na ljepljivoj traci pod malim povećanjem. Jajašca se sakupe rano u jutro, prije nego što se dijete ustane, lijepljenjem ljepljive trake na perianalne kožne nabore, nakon čega se ljepljiva traka zalijepi na predmetno staklo i pregleda mikroskopom. Jajašca su veličine 50×30 μm, ovalna, s tankim ovojnicama a sadrže sklupčanu larvu. Kap toluena kapnuta između ljepljive trake i predmetnog stakla otapa ljepilo i odstranjuje mjehuriće zraka ispod trake, a koji mogu ometati otkrivanje jajašaca. Ako je potrebno, ovaj postupak treba ponavljati 5 jutara zaredom. Jajašca se također, ali rjeđe, mogu naći u stolici, mokraći ili vaginalnim razmazima.

Liječenje

Budući da je infestacija Enterobiusom rijetko škodljiva, prevalencija je visoka a reinfestacija česta, liječenje je indicirano samo kod simptomatskih infekcija. Međutim, kad su im djeca zaražena, većina roditelja traži liječenje. Jedna doza mebendazola od 100 mg PO (bez obzira na dob) ili albendazola od 400 mg, ponovljena za 2 tj. je učinkovita u iskorjenjivanju parazita (ali ne jajašaca) u >90% slučajeva. Također je učinkovita i jedna doza pirantel pamoata od 11 mg/kg PO (najviše 1 g) u početku, te ponovno nakon 2 tj. Reinfestacija je česta, jer se živa jajašca mogu izlučivati i 1 tj. nakon liječenja, a jajašca odložena u okoliš prije liječenja mogu preživjeti 3 tj. Budući da u pravilu postoje višestruke infestacije unutar kućanstva, može biti potrebno liječenje cijele obitelji. Odjeću, posteljinu i druge predmete treba često prati, a okoliš usisati.

Petrolatum ili druge antipruritičke kreme primijenjene 2–3×/dan na perianalno područje mogu ublažiti svrbež.