Infekcija kukičavcima

Ankilostomoza je infekcija s Ancylostoma duodenale ili Necator americanus. Simptomi su osip na mjestu ulaska larve, te ponekad bol u trbuhu ili drugi probavni simptomi u fazi rane infekcije. Kasnije se može razviti manjak željeza. Kukičavci su glavni uzročnici sideropenične anemije u endemskim područjima. Dijagnoza se postavlja nalazom jajašaca u stolici. Liječi se albendazolom, mebendazolom ili pirantel pamoatom.

Etiologija i patofiziologija

Obje vrste kukičavaca imaju sličan životni ciklus. Jajašca izbačena stolicom sazrijevaju za 1 do 2 dana (ako se nađu na toplom, vlažnom mjestu u rahlom tlu) i otpuštaju rabditiformne larve, koje se jednom preobražaju i postaju filariformne larve za 5 do 10 dana. Filariformne larve prodiru kroz ljudsku kožu, putem krvnih žila dospijevaju u pluća, prodiru u plućne alveole, penju se uz bronhalno deblo do epiglotisa i bivaju progutane. Larve se razvijaju u odrasle parazite koji se pričvršćuju za stijenku tankog crijeva, hraneći se krvlju. Kronični gubitak krvi dovodi do sideropenične anemije. Razvoj anemije ovisi o količini parazita i o količini željeza koje se može apsorbirati u hrani. Odrasli paraziti mogu živjeti 2 god.

Procijenjena prevalencija infekcije kukičavcima iznosi oko 1 milijardu ljudi, pretežno u tropskim područjima. I A. duodenale i N. americanus se nalaze u Africi, Aziji i obje Amerike. Samo A. duodenale se nalazi na Bliskom Istoku, u Sjevernoj Americi i južnoj Europi. N. americanus prevladava u Amerikama i u Australiji. Prije je bio široko rasprostranjen u južnim dijelovima SAD–a. Još je uvijek endemski na otocima Kariba te u Središnjoj i Južnoj Americi.

Infekcija s A. caninum, koja redovito zaražuje pse, je čest uzrok eozinofilnog enteritisa u Queenslandu, u Australiji. U SAD–u je dijagnosticirano nekoliko slučajeva. Jajašca A. caninum se obično ne nalaze u ljudskoj stolici. Infekcija može biti bez simptoma ili uzrokovati akutnu bol u trbuhu i eozinofiliju.

Simptomi i znakovi

Infekcija kukičavcima je često asimptomatska. Međutim, na mjestu ulaska larvi može se razviti papulovezikularni osip koji svrbi (zemljani svrbež, kožna larva migrans—vidi str. 993). Migracija velikog broja larvi kroz pluća ponekad izaziva Löfflerovu pneumoniju s kašljem, zviždanjem i, ponekad, hemoptizom. Tijekom akutnog razdoblja, odrasli paraziti u crijevu mogu izazvati grčevitu bol u epigastriju, anoreksiju, flatulenciju, proljev i gubitak težine. Kronična infekcija može dovesti do sideropenične anemije i hipoproteinemije, izazivajući bljedilo, dispneju, slabost, tahikardiju, umor i periferne edeme. Često postoji eozinofilija niskog stupnja. Kronični gubitak krvi može dovesti do teške anemije, zastoja u rastu i anasarke.

Dijagnoza, liječenje i prevencija

A. duodenale i N. americanus stvaraju ovalna jajašca tanke stijenke koja se lako otkrivaju u svježoj stolici. Ako se stolica ne drži na hladnom i ne pregleda za nekoliko sati, iz jajašaca se mogu osloboditi larve koje se može zamijeniti s larvama Strongyloides stercoralisa. Treba procijeniti stanje uhranjenosti, anemiju i pohrane željeza.

Primjenjuje se albendazol (jednokratno 400 mg PO) ili mebendazol (100 mg PO 2×/ dan, 3 dana). Stope izlječenja iznose >99%. Također je učinkovit pirantel pamoat (11 mg/kg PO 1×/dan [najviše 1 g], 3 dana). Ovi se lijekovi ne smiju primjenjivati u trudnoći. Ukoliko je infekcija teška potrebne su opće potporne mjere i liječenje sideropenične anemije.

U prevenciji zaraze je učinkovito sprječavanje nehigijenskog obavljanja nužde te izbjegavanje neposrednog dodira kože s tlom, no u mnogim endemskim područjima je to teško provesti. U visoko rizičnim područjima je primjenjivano povremeno masovno liječenje podložnih skupina u razmacima od 3 do 4 mj.