Loaoza

Loaoza je infekcija s parazitom Loa loa. Simptomi su lokalizirani angioedem (Calabarovo nateknuće) i subkonjunktivalna migracija odraslih parazita. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem mikrofilarija u perifernoj krvi ili uočavanjem kretanja parazita u oku. Liječi se dietilkarbamazinom.

Loaoza je ograničena na pojas kišnih šuma zapadne i središnje Afrike. Loa loa se prenosi putem mušica tabanida (Chrysops, jelenska ili konjska muha). Odrasli oblici migriraju u potkožna tkiva i u oko, a mikrofilarije kruže krvlju. Ponekad infekcija uzrokuje kardiomiopatiju, nefropatiju ili encefalitis.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Infekcija izaziva područja angioedema (Calabarovo nateknuće) koja se pojavljuju bilo gdje na tijelu, no pretežito na ekstremitetima; smatra se da predstavljaju reakcije preosjetljivosti na alergene koje otpuštaju migrirajući odrasli paraziti. U stanovnika endemskih područja, nateknuća obično traju 1 do 3 dana, dok su kod posjetilaca učestaliji i izraženiji. Paraziti također mogu migrirati ispod spojnice očiju. To može biti uznemirujuće, no oštećenje oka je rijetko.

Nefropatija se obično manifestira proteinurijom s blagom hematurijom ili bez nje pa se smatra kako je posljedica odlaganja imunih kompleksa. Encefalopatija je obično blaga, s neodređenim simptomima sa strane CNS–a.

Dijagnoza se postavlja mikroskopskim otkrivanjem mikrofilarija u perifernoj krvi. Uzorke krvi treba izvaditi oko podneva, kad su razine mikrofilarija najveće. Serodijagnostičkim pretragama se Loa loa ne može razlikovati od drugih infekcija filarijama.

Liječenje i prevencija

Dietilkarbamazin (DEC) je jedini lijek koji ubija mikrofilarije i odrasle parazite. DEC se primjenjuje 1. dan 50 mg PO, 2. dan 50 mg PO 3×/dan, 3. dan 100 mg 3×/dan a potom, od 4. do 14. dana 3 mg/kg 3×/dan. Prije je u programima masovnog liječenja primjenjivana pojedinačna doza od 6 mg/kg, te je neki i dalje preporučuju. Prije potpunog povlačenja bolesti može biti potrebno ponavljano liječenje. DEC dovodi do prolazne egzacerbacije proteinurije te, u obilno zaraženih bolesnika može potaknuti encefalopatiju vodeći do kome i smrti. U obilno zaraženih bolesnika se mogu primijeniti niže doze DEC–a (0,5 do 1,0 mg/kg 1×/dan) uz istodobnu primjenu kortikosteroida. Takvi bolesnici mogu imati koristi od afereze ili početnog liječenja albendazolom. U obilno zaraženih bolesnika i primjena ivermektina može uzrokovati encefalopatiju i smrt.

Za sprječavanje infekcije se može rabiti DEC (300 mg PO 1×/tj.). Repelenti mogu smanjiti izloženost zaraženim muhama.