Toksokaroza

Toksokaroza je infekcija ljudi s nematodnim askaridnim larvama koje inače zaražuju životinje. Simptomi su vrućica, anoreksija, hepatosplenomegalija, osip, pneumonitis, astma ili oštećenje vida. Dijagnoza se postavlja serološkom pretragom. Liječi se albendazolom ili mebendazolom. Kod teških simptoma ili zahvaćanja oka mogu se dodati kortikosteroidi.

Etiologija i patofiziologija

Jajašca Toxocare canis, T. cati i drugih životinjskih askardinih helminata sazrijevaju u tlu te zaražuju pse, mačke i druge životinje. Jajašca iz njihove stolice mogu biti unesena u probavni sustav ljudi te sazrijevaju u ljudskim crijevima. Larve prodiru kroz stijenku crijeva i mogu migrirati kroz jetru, pluća, CNS, oči ili druga tkiva. Larve obično ne završavaju svoj razvoj u ljudskom tijelu, ali mogu preživjeti mjesecima.

Simptomi i znakovi

Visceralna larva migrans (VLM) se sastoji od vrućice, anoreksije, hepatosplenomegalije, osipa, pneumonitisa i astmatičnih simptoma, ovisno o zahvaćenim organima. Česte su hiperglobulinemija, leukocitoza i izražena eozinofilija. Oštećenje tkiva je uzrokovano žarišnim eozinofilnim granulomatoznim reakcijama na migrirajuće larve. VLM se zbiva pretežito u djece u dobi od 2 do 5 god. s geofagijom u anamnezi. Ako se prekine unos jajašaca, sindrom je samoograničavajući za 6 do 18 mj. Do smrtnih slučajeva zbog invazije mozga ili srca dolazi rijetko. U ljudi zaraženih s rakunskim askaridom Baylisascaris procyonis, koji u ljudi može uzrokovati infekciju CNS–a, opisani su smrtni ishodi.

Očna larva migrans (OLM), također zvana očnom toksokarozom obično nema sistemskih manifestacija ili su blage. Promjene se u OLM sastoje uglavnom od granulomatoznih reakcija na larve u mrežnici, što može dovesti do oštećenja vida. OLM se zbivaju starije djece, te rjeđe u mladih odraslih osoba. Promjena se može zamijeniti s retinoblastomom ili drugim intraokularnim tumorom.

Dijagnoza

Dijagnoza se zasniva na kliničkim, epidemiološkim i serološkim nalazima. Na protutijela na T. canis postoji vrlo specifična enzimska imunoapsorbirajuća pretraga (ELISA). Biopsije jetre ili drugih zahvaćenih organa mogu pokazati eozinofilne granulomatozne reakcije, no u rezovima tkiva je larve teško pronaći te od biopsija nema puno koristi. Pretraga stolice je bezvrijedna. OLM treba razlikovati od retinoblastoma, kako bi se spriječilo nepotrebnu enukleaciju oka.

Liječenje i prevencija

Nema dokazanog liječenja VLM–a, no često se primjenjuje mebendazol 100 do 200 mg PO 2×/dan tijekom 5 dana ili albendazol 400 mg PO 2×/dan tijekom 5 dana. Kod blagih simptoma mogu biti dovoljni antihistaminici. U bolesnika s teškim simptomima indicirani su kortikosteroidi (prednizon 20 do 40 mg PO 1×/dan). Kod akutne OLM je indicirana i lokalna i peroralna primjena kortikosteroida. Za uništenje larvi u mrežnici rabljena je laserska fotokoagulacija.

U SAD–u je česta infekcija štenadi s T. canis. Infekcija s T. cati u mačaka je rjeđa, no i jedne i druge treba redovito čistiti od glista. Dodir s tlom ili prašinom zagađenim s životinjskim izmetom treba svesti na najmanju moguću mjeru.