Trihineloza

Trihineloza je infekcija s Trichinellom spiralis ili srodnim vrstama Trichinelle. Simptomi su nadražaj probavnog sustava nakon kojeg slijedi periorbitalni edem, bol u mišićima, vrućica i eozinofilija. Dijagnoza se postavlja klinički i pomoću seroloških pretraga. Biopsija mišića može biti dijagnostička, ali je rijetko potrebna. Liječi se mebendazolom ili albendazolom uz prednizon ako su simptomi teški.

Etiologija i patofiziologija

Trihineloza je proširena diljem svijeta. Osim klasičnog uzročnika T. spiralis, trihinelozu mogu uzrokovati T. pseudospiralis, T. nativa, T. nelsoni, i T. britovi. Životni ciklus se održava u životinjama koje su hranjene drugim životinjama (npr. svinje, konji) ili ih love (npr. medvjedi, lisice, divlje svinje), a čiji poprečno prugasti mišići sadrže u ciste očahurene infektivne larve (npr. glodavci). Ljudi se zaraze jedući sirovo, nedovoljno kuhano ili obrađeno meso zaraženih životinja, najčešće svinje, vepra ili medvjeda. Larve se iz cista oslobađaju u tankom crijevu, prodiru u sluznicu i odrastaju za 6 do 8 dana. Zrele ženke tijekom 4 do 6 tj. otpuštaju žive larve, a potom ugibaju ili bivaju izbačene iz crijeva. Novostvorene larve migriraju krvlju kroz tijelo, no konačno preživljavaju samo unutar poprečno prugastih mišićnih stanica. Larve se u potpunosti očahure u ciste za 1 do 2 mj. te kao intracelularni paraziti preživljavaju nekoliko godina. Uginule larve se na kraju resorbiraju ili kalcificiraju. Ciklus se nastavlja samo ako očahurene larve pojede drugi mesojed.

Simptomi i znakovi

Mnoge infekcije su bez simptoma ili blage. Tijekom 1. tj. se mogu pojaviti mučnina, grčevi u trbuhu i proljev. Jedan do 2 tj. nakon infekcije započinju sistemski simptomi i znakovi: edem lica ili periorbitalnog područja, mijalgija, trajna vrućica, glavobolja i subkonjunktivalna krvarenja i petehije. Mijalgiji često prethode bol u očima i fotofobija.

Simptomi uslijed prodora u mišiće mogu nalikovati polimiozitisu. Dišni, govorni i  žvačni mišići mogu biti bolni, kao i gutanje. U teškim infekcijama može doći do teške dispneje.

Vrućica je često remitirajuća, s porastom do 39 °C ili više, ostajući visokom tijekom nekoliko dana, a potom se postupno smanjujući. Eozinofilija tipično počinje kad novostvorene larve invadiraju tkivo, doseže vrhunac 2 do 4 tj. nakon infekcije te postupno opada kako se larve očahuruju.

Kod teških infekcija, upala može uzrokovati srčane (miokarditis, zatajenje srca, aritmiju), neurološke (encefalitis, meningitis, vidne ili slušne poremećaje, konvulzije) ili plućne (pneumonitis, pleuritis) komplikacije. Smrt može nastupiti zbog miokarditisa ili encefalitisa.

Znakovi i simptomi postupno slabe i većina ih nestaje za oko 3 mj., kad se larve u mišićnim stanicama potpuno očahure a nestanu iz drugih organa i tkiva. Nejasne mišićne boli i zamor mogu trajati mjesecima. Recidivirajuće infekcije s T. nativa mogu izazvati kronični proljev.

Dijagnoza

Ne postoje specifične pretrage za dijagnosticiranje crijevnog stadija. Nakon 2. tj. infekcije, mišićnom se biopsijom mogu otkriti larve i ciste, no ona je rijetko potrebna. Difuzna upala u mišićnom tkivu ukazuje na nedavnu infekciju.

U osoba kod kojih se sumnja na infekciju se izvode serološke pretrage. Budući da rezultati mogu biti lažno negativni, osobito ako se pretraga izvodi u prvih 2 do 3 tj. infekcije, pretrage treba ponoviti nakon 1 mj. Budući da protutijela mogu zaostati godinama, vrijednost seroloških pretraga je najveća ako su u početku negativne a potom postanu pozitivne. Serologija i biopsija mišića su komplementarne pretrage; u određenog bolesnika svaka od njih može biti negativna. Kožno testiranje s antigenima larvi je nepouzdano.

Mišićni enzimi (kreatin fosfokinaza i LDH) su povišeni u 50% bolesnika i koreliraju s poremećenim elektromiogramima.

Trihinelozu treba razlikovati od akutne reumatske vrućice, akutnog artritisa, angioedema i miozitisa; febrilne bolesti poput TBC–a, tifusa, sepse i undulirajuće vrućice; pneumonitisa; neuroloških manifestacija meningitisa, encefalitisa i poliomijelitisa a eozinofiliju od Hodgkinova limfoma, eozinofilne leukemije, nodoznog poliarteritisa i od bolesti uzrokovanih drugim oblićima.

Liječenje i prevencija

Antihelmintici, mebendazol (200 do 400 mg PO 3×/dan tijekom 3 dana, zatim 400 do 500 mg 3×/dan tijekom 10 dana) ili albendazol (400 mg 2×/dan tijekom 8 do 14 dana), eliminiraju odrasle parazite iz probavnog sustava, no vjerojatno nemaju velikog učinka na začahurene larve.

Zbog boli u mišićima mogu biti potrebni analgetici (npr. NSAR ili opijati). Kod teških alergijskih manifestacija ili zahvaćanja miokarda ili CNS–a, primjenjuje se prednizon 20 do 60 mg PO 1×/dan tijekom 3 do 4 dana, a potom se doza postupno smanjuje kroz 10 do 14 dana.

Trihinoza se sprječava pečenjem mesa dok ne poprimi smećkastu boju (na 71 °C u cijeloj debljini mesa). Larve se obično može uništiti smrzavanjem mesa na –17 °C kroz 3 tj. ili na –30 °C kroz 6 dana, no T. nativa je relativno otporna. Sušenje ili usoljavanje mesa ne uništava pouzdano larve. Domaće svinje ne bi trebalo hraniti nepotpuno kuhanim mesnim proizvodima.