Adenovirusne infekcije

Infekcija s nekim od brojnih adenovirusa može biti asimptomatska ili izazvati specifične sindrome, uključujući blage dišne infekcije, keratokonjunktivitis, gastroenteritis i primarnu pneumoniju. Liječenje je potporno.

Adenovirusi su DNK virusi podijeljeni s obzirom na 3 glavna antigena kapside (hekson, penton i fiber). Do zaraze adenovirusima obično dolazi dodirom s izlučevinama (uključujući i prijenos prstima) oboljele osobe ili dodirom sa zaraženim predmetom (npr. ručnikom, instrumentom). Zaraza se može širiti zrakom ili vodom (npr. prilikom plivanja). Izlučivanje virusa iz dišnog ili probavnog sustava može trajati mjesecima, čak i ako je infekcija bez simptoma.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

U imunokompetentnih domaćina, većina adenovirusnih infekcija je asimptomatska; kad se pojave simptomi moguće su vrlo različite kliničke slike. Najčešći sindrom, osobito u djece, je vrućica, koja je obično >39 °C, a traje >5 dana. Mogu se pojaviti grlobolja, kašalj, rinoreja ili drugi dišni simptomi. Posebni sindrom obuhvaća konjunktivitis, faringitis i vrućicu (faringokonjunktivalna groznica). Rijetki adenovirusni sindromi u djece obuhvaćaju teški bronhiolitis (vidi str. 2305) i pneumoniju. U zatvorenim zajednicama mladih odraslih osoba (npr. vojnih novaka) može doći do izbijanja dišne bolesti; simptomi su vrućica i simptomi donjeg dišnog sustava, obično traheobronhitis, no ponekad i pneumonija. Epidemijski keratokonjunktivitis (vidi str. 890) je ponekad težak a javlja se i sporadično i u epidemijama. Konjunktivitis je često obostran. Može se razviti preaurikularna adenopatija. Bolesnik se može tužiti na kemozu, bol i točkasta oštećenja rožnice vidljiva fluoresceinskim bojanjem. Sistemski simptomi su blagi ili ih nema. Epidemijski keratokonjunktivitis se obično povlači za 3 do 4 tj., premda oštećenja rožnice mogu trajati puno dulje. Nerespiratorni adenovirusni sindrom uključuje hemoragični cistitis, proljev u djece i meningoencefalitis.

Laboratorijska dijagnostika adenovirusnih infekcija rijetko utječe na liječenje. Tijekom akutne bolesti, virus se može izolirati iz dišnih i očnih izlučevina, te često iz stolice i mokraće. Četverostruki porast titra protutijela u serumu ukazuje na nedavnu adenovirusnu infekciju.

Prognoza, liječenje i prevencija

Većina se bolesnika potpuno oporavlja. Čak i teška primarna adenovirusna pneumonija nije smrtonosna, osim u rijetkim, galopirajućim slučajevima, pretežito i dojenčadi, vojaka i imunokompromitiranih bolesnika.

Liječenje je simptomatsko i potporno. Kako bi se prijenos bolesti sveo na najmanju moguću mjeru, zdravstveni radnici bi trebali mijenjati rukavice i prati ruke nakon pregledavanja zaraznih bolesnika, sterilizirati instrumente na odgovarajući način te izbjegavati primjenu oftalmoloških instrumenata na više bolesnika.

Cjepiva koja sadrže žive adenoviruse tipa 4 i 7, a primjenjuju se oralno u obliku kapsule koja se otapa u probavnom sustavu, u proteklom razdoblju su smanjile bolest donjeg dišnog sustava u vojnika; ta cjepiva, međutim, više nisu dostupna.