Obična prehlada

Obična prehlada je akutna virusna infekcija koja prolazi spontano, obično ne izaziva vrućicu a zahvaća gornji dišni sustav pa se očituje rinorejom, kašljem i grloboljom. Dijagnoza se postavlja klinički. Pranje ruku pomaže pri njezinom sprječavanju. Liječenje je potporno.

Oko 50% svih prehlada je uzrokovano jednim od >100 serotipova rinovirusa. Neke epidemije izazvane koronavirusima, infekcije uzrokovane virusima influence, parainfluence i respiratornim sincicijskim virusom se također mogu manifestirati u vidu obične prehlade, osobito u bolesnika kod kojih dolazi do reinfekcije.

Infekcije rinovirusima su najčešće u jesen i proljeće a rjeđe tijekom zimskih mjeseci. Rinovirusi se najbrže šire neposrednim kontaktom, premda do prijenosa i može doći i aerosolima velikih čestica.

Najmoćnija obrana od infekcije su specifična neutralizirajuća protutijela u serumu i izlučevinama, koja su izazvana prethodnim izlaganjem istom, ili blisko srodnom virusu. Podložnost prehladama nije povezana s izlo ženošću hladnoći, zdravljem i uhranjenošću domaćina niti poremećajima gornjeg dišnog sustava (npr. povećanim tonzilama ili adenoidnim vegetacijama).

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Nakon inkubacije od 24 do 72 h, simptomi počinju s “grebanjem” ili boli u ždrijelu, nakon čega slijedi kihanje, rinoreja, začepljenost nosa i malaksalost. Temperatura je obično normalna, osobito kad je uzročnih rinovirus ili koronavirus. Iscjedak iz nosa je tijekom prvih dana obilan i vodenast, a kasnije postaje sluzaviji i gnojan. Mukopurulentni iscjedak ne ukazuju na bakterijsku superinfekciju. Kašalj je obično blag no često traje i do 2 tj. Većina simptoma nekomplicirane prehlade se povlači nakon 10 dana. U astmatičara i bolesnika s kroničnim bronhitisom prehlada može izazvati pogoršanje osnovne bolesti. Gnojni sputum ili izraženiji simptomi od strane donjeg dišnog sustava su kod infekcije rinovirusima neuobičajeni. Gnojni sinusitis i upala srednjeg uha mogu nastati i uslijed same virusne infekcije i uslijed sekundarne bakterijske infekcije.

Dijagnoza se općenito postavlja klinički i na osnovi pretpostavke, bez dijagnostičkih pretraga. Diferencijalno dijagnostički je najvažniji alerigijski rinitis.

Liječenje i prevencija

Specifičnog liječenja nema. Antipiretici i analgetici mogu ublažiti vrućicu ili grlobolju. Začepljenje nosa se može ublažiti nosnim dekongestivima. Lokalni nosni dekongestivi su učinkovitiji nego oni primijenjeni oralno, no lokalna primjena >3 do 5 dana može dovesti do suprotnog učinka. Rinoreju mogu ublažiti antihistaminici 1. generacije (npr. klorfeniramin) ili intranazalna primjena ipratropijeva bromida (2 uštrcka 0,03% otopine 2 ili 3×/dan); međutim, to treba izbjegavati u starijih i u osoba s dobroćudnom hipertrofijom prostate ili glaukomom. Antihistaminici 1. generacije često izazivaju sedaciju, no antihistaminici 2. generacije nisu učinkoviti u liječenju obične prehlade.

U liječenju obične prehlade procjenjivano je djelovanje cinka, ehinaceje i vitamina C, no niti za jedno nije jasno dokazano povoljno djelovanje.

Cjepiva ne postoje. Polivalentna bakterijska cjepiva, agrumi, vitamini, ultraljubičasto zračenje, glikolni aerosol i drugi pučki lijekovi ne sprječavaju običnu prehladu. Pranje ruku i primjena površinskog dezinficijensa u zagađenom okolišu može ograničiti širenje infekcije.

Antibiotike ne treba primjenjivati osim ukoliko se ne dokaže sekundarna bakterijska infekcija. U bolesnika s kroničnom bolešću pluća antibiotici se mogu davati uz manja ograničenja.