Respiratorni sincicijski virus i infekcije humanim metapneumovirusom

Respiratorni sincicijski virus (RSV) i humani metapneumovirus uzrokuju sezonske bolesti donjeg dišnog sustava, osobito u dojenčadi i male djece. Bolest može biti asimptomatska, blaga ili teška, uključujući i bronhiolitis i pneumoniju. Premda se dijagnoza obično postavlja klinički, postoje i laboratorijske pretrage. Liječenje je potporno.

RSV je RNK virus, svrstan u pneumoviruse. Utvrđene su skupine A i B. Nedavno je otkriven sličan, no drugačiji, humani metapneumovirus (hMPV). RSV je ubikvitaran, skoro sva djeca do 4 god. su zaražena. Izbijanja se zbivaju svake godine u zimu ili rano proljeće. Budući se imunološki odgovor na RSV ne štiti protiv reinfekcije, stopa obolijevanja za sve izložene iznosi oko 40%. Međutim, protutijela protiv RSV–a smanjuju težinu bolesti. Čini se kako je sezonska epidemiologija hMPV–a slična onoj RSV–a, no čini se i kako je incidencija infekcije i bolesti značajno manja. RSV je najčešći uzročnik bolesti donjeg dišnog sustava u male djece.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Najprepoznatljiviji klinički sindromi su bronhiolitis i pneumonija. Ove bolesti u pravilu započinju simptomima gornjeg dišnog sustava i vrućicom, te napreduju kroz nekoliko dana do dispneje, kašlja i piskanja. U djece <6 mj. početni simptom može biti apneja. U zdravih odraslih osoba i starije djece, bolest je obično blaga i može biti neupadljiva ili se manifestirati tek u vidu afebrilne obične prehlade. Međutim, stariji, imunokompromitirani ili kardiopulmonalni bolesnici mogu razviti težak oblik bolesti. Čini se kako su bolesti uzrokovane RSV–om i hMPV–om slične.

Na infekciju RSV–om (a možda i hMPV– om) se posumnja u dojenčadi i male djece s bronhiolitisom ili pneumonijom tijekom sezone RSV–a. Budući da se antivirusno liječenje općenito ne preporučuje, za liječenje oboljelih nisu potrebne specifične laboratorijske pretrage. Međutim, laboratorijska dijagnostika može olakšati nadzor nad hospitalnom infekcijom, omogućujući odvajanje djece zaražene istim virusom. Za primjenu u djece postoje brze antigenske pretrage visoke osjetljivosti; u odraslih su te metode neosjetljive.

Liječenje i prevencija

Liječenje infekcija RSV–om i hMPV–om je potporno, uključujući, prema potrebi, primjenu O2 i hidraciju (vidi Bronhioloitis na str. 2305). Kortikosteroidi i bronhodilatatori općenito nisu korisni. Antibiotici se primjenjuju u bolesnika s vrućicom i radiološki dokazanom pneumonijom. Palivizumab nije učinkovit. Ribavirin, antivirusni lijek s aktivnošću protiv RSV–a, ima malu ili nikakvu učinkovitost, uz potencijalnu toksičnost za zdravstvene radnike, te se više ne preporučuje, osim kod infekcije u jako imunokompromitiranog bolesnika.

Pasivna profilaksa pomoću monoklonskog protutijela protiv RSV–a (palivizumab) smanjuje frekvenciju hospitalizacije u visokorizične djece. Ona je isplativa samo u visokorizične djece u velikoj opasnosti od hospitalizacije (odnosno, u one <2 god. s hemodinamički značajnom prirođenom srčanom grješkom ili kroničnom bolešću pluća kod koje je u prethodnih 6 mj. bilo potrebno liječenje, u one rođene s 29 tj. gestacije, koja su u doba početka sezone RSV–a <1 god. života te u one rođene s 29 do 32 tj. gestacije koja su u početku sezone <6 mj. života). Doza iznosi 15 mg/kg IM. Prva se doza primjenjuje neposredno prije početka sezone RSV–a (u Sjevernoj Americi rano u studenom). Kasnije doze se primjenjuju u razmacima od 1 mj. tijekom sezone RSV–a (obično sveukupno 5 doza).