Teški akutni respiratorni sindrom

Teški akutni respiratorni sindrom (engl. severe acute respiratory syndrome– SARS) uzrokuje koronavirus a vjerojatno se širi kapljično a inkubacija traje od 2 do 10 dana. Izaziva bolest sličnu gripi, koja ponekad dovodi do progresivne, teške respiratorne insuficijencije. Smrtnost iznosi 10%. Dijagnoza se postavlja klinički. Za sprječavanje širenja, bolesnici se izoliraju. Liječenje je potporno.

Koronavirusi su RNK virusi ovijeni ovojnicom. Odavno je poznato kako koronavirusi 229E i OC43 uzrokuju običnu prehladu. Krajem 2002. godine došlo je do izbijanja virusne dišne bolesti nazvane SARS. SARS uzrokuje koronavirus (SARS–CoV) koji je genski različit od poznatih ljudskih ili životinjskih koronavirusa.

Čini se kako je SARS–CoV novi humani patogen, koji je isprva otkriven u provinciji Guangdong u Kini u studenom 2002. Dokazi o infekciji SARS–CoV također su pronađeni u cibetki, rakunskih pasa i kineskih vrsta jazavaca. SARS se proširio na >30 zemalja. Do sredine srpnje 2003., diljem svijeta je prijavljeno >800 slučajeva (uz smrtnost ~10%); od kraja 2003. se čini kako su prirodno nastali slučajevi ograničeni na Kinu.

SARS–CoV se vjerojatno prenosi uglavnom kapljično i za to je potreban bliski osobni dodir. Međutim, do prijenosa može doći i nakon vrlo površnog kontakta te možda i preko aerosola. Infekcija ponajprije zahvaća osobe od 15 do 70 god.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Inkubacija iznosi 2 do 10 dana (prosječno 5 dana). Početni simptomi su slični gripi, s vrućicom, kašljem, tresavicom, ukočenošću i mijalgijom. Simptomi gornjeg dišnog sustava (sekrecija iz nosa, grlobolja) su rijetki. Većina bolesnika ima blagu bolest i oporavlja se za 1 do 2 tj. Drugi bolesnici razvijaju respiratorni distres, obično >1 tj. od početka simptoma, s izraženom dispnejom, hipoksemijom i ponekad, akutnim sindromom respiratornog distresa (ARDS). Do smrti dolazi uslijed zatajenja disanja.

Budući da su početni simptomi nespecifični, na SARS se posumnja u bolesnika s poznatim izlaganjem (na osnovi epidemioloških čimbenika) kao i na osnovi vrućice i sugestivnih kliničkih simptoma. Sumnjivi slučajevi se prijavljuju državnom Ministarstvu zdravstva i obrađuju standardnim postupcima za tešku, u zajednici dobivenu pneumoniju. U ranom stadiju bolesti, RTG pluća obično pokazuje normalan nalaz. S pogoršanjem dišnih simptoma, česti su intersticijski infiltrati, koji ponekad postaju generalizirani te napreduju do ARDS–a.

Tipični laboratorijski nalazi su nespecifični, no broj leukocita je obično normalan ili smanjen, ponekad uz smanjenje apsolutnog broja limfocita. Transaminaze, CPK ili LDH mogu biti povišeni, no bubrežna funkcija ostaje normalna. Ako se učini CT prsišta, mogu se vidjeti periferna, subpleuralna zamućenja poput mliječnog stakla.

Uzorci za uzgoj virusa u kulturi, na poznate respiratorne uzročnike (npr. influencu, respiratorni sincicijski virus) se uzimaju obriscima orofarinksa i nazofarinksa, a u slučaju sumnje na SARS, obavještava se laboratorij. Premda su razvijene serološke i PCR pretrage za otkrivanje SARS–CoV, one ne utječu na klinički postupak. Zbog epidemiološkog nadzora, uzorci seruma iz akutnog razdoblja i razdoblja oporavka (3 tj.) se šalju  lokalnim zdravstvenim ustanovama te se prosljeđuju na ispitivanje u Centers for Disease Control and Prevention.

Prognoza, liječenje i prevencija

Čini se kako su prognostički čimbenici smrtnosti dob >60 god., istovremeno postojanje drugih bolesti, povišen LDH i povišenje apsolutnog broja neutrofila. Liječenje SARS–a je potporno, uz mehaničku ventilaciju prema potrebi. Primjenjivani su oseltamivir, ribavirin i kortikosteroidi, no trenutno nema dokaza o koristi.

Bolesnike za koje se sumnja da imaju SARS bi trebalo izolirati u prostoriju s negativnim tlakom. Trebaju se poduzeti mjere predostrožnosti glede kontakata i respiratorne mjere predostrožnosti. Osoblje treba nositi N–95 maske, zaštitne naočale, rukavice i zaštitnu odjeću.

Osobe koje su bile izložene bolesnicima za koje se sumnja da imaju SARS (npr. članovi kućanstva, osoblje zrakoplova, zdravstveni radnici) trebaju paziti na pojavu znakova bolesti. Ako se simptomi ne pojave, takve osobe mogu nastaviti s radom, odlaskom u školu i uobičajenim aktivnostima. Ako se razvije vrućica ili dišni simptomi, moraju ograničiti pojavljivanje u javnosti i potražiti zdravstvenu obradu. Ako simptomi ne napreduju te ne za 72 h ne ispune kriterije za SARS, bolesnici se mogu vratiti uobičajenim aktivnostima prema svojim mogućnostima.