Istočne krpeljne rikecioze

Istočne krpeljne rikecioze uzrokuju različite rikecije koje prenose krpelji iz roda Ixodid. Simptomi su inicijalna lezija na koži, satelitska adenopatija, te eritematozni makulopapularni osip.

U istočne krpeljne rikecioze (IKR) spadaju Sjeverna azijska krpeljna rikecioza, kvinslendski krpeljni tifus, Afrički krpeljni tifus i Mediteranska pjegava groznica (fievre boutonneuse). Uzročnici pripadaju skupini rikecija koje izazivaju pjegavu groznicu.

Epidemiologija ovih krpeljnih rikecioza slična je onoj pjegavih groznica na Zapadnoj polutki. Krpelji iz roda Ixodid i divlje životinje održavaju rikecije u prirodi. Ukoliko se ljudi slučajno uključe u ciklus, zaraze se. U određenim područjima, ciklus mediteranske groznice uključuje domicilni okoliš, sa smeđim psećim krpeljem, Rhipicephalus sanguineus, kao glavnim vektorom.

Simptomi i znakovi su slični za sve IKR i redovito su blaži nego kod pjegave groznice. Nakon inkubacije od 5 do 7 dana, razvija se vrućica, slabost, glavobolja i konjunktivalna injekcija. S pojavom vrućice, javlja se mala ulceracija poput gumba promjera 2 do 5 mm s crnim središtem (eshar ili, kod mediteranske groznice, tache noire—crni brkoliki ulkus). Obično su uvećani regionalni ili satelitski limfni čvorovi. Otprilike 4. dana vrućice, javlja se crveni makulopapularni osip na nadlakticima i širi se na većinu tijela, uključujući dlanove i tabane. Vrućica se nastavlja 2. tjedan. Komplikacije su rijetke, kao i smrt, osim među starijim i oslabljenim bolesnicima. Ipak, bolest se ne smije ignorirati, jer se može javiti galopirajući oblik vaskulitisa.

Dijagnostiku vidi na str. 1488. Liječi se doksiciklinom 100 mg PO 2×/dan 5 dana, ili ciprofloksacinom 500 do 750 mg PO 2×/dan 5 dana. Mogu se poduzeti mjere za sprječavanje ugriza krpelja (vidi OKVIR 177–1).