Pjegava groznica stjenjaka

Pjegavu groznicu Stjenjaka uzrokuje Rickettsia rickettsii a prenose krpelji iz roda Ixodid. Simptomi su visoka vrućica, kašalj i osip.

Epidemiologija i patofiziologija

Pjegava groznica Stjenjaka (PGS) je ograničena na Zapadnu polutku. Prvotno otkrivena u državama Stjenovitog gorja, sada se javlja praktično u čitavom SAD–u, osobito u državama na Atlantiku, te u Centralnoj i Južnoj Americi. Ljudi uglavnom oboljevaju od svibnja do rujna, kada su odrasli krpelji aktivni a ljudi najviše borave u predjelima naseljenim krpeljima. U južnim se državama sporadični slučajevi javljaju čitave godine. Incidencija je najveća u djece < 15 god. i u drugih koji često posjećuju područja nastanjena krpeljima zbog rada ili rekreacije.

Krpelji s tvrdim oklopom (porodica Ixodidae) udomljuju R. rickettsii, a inficirane ženke prenose uzročnika na potomstvo. Ti krpelji su prirodni rezervoari. Dermacentor andersoni (šumski krpelj) je glavni vektor u zapadnim državama SAD–a. D. variabilis (pseći krpelj) je vektor u istočnim i južnim državama SAD–a. PGS se vjerojatno ne prenosi izravno s čovjeka na čovjeka.

Male krvne žile su sijelo karakterističnih patoloških promjena. Rikecije se šire unutar oštećenih stanica endotela pa krvne žile mogu začepiti trombi, izazivajući vaskulitis u koži, potkožnom tkivu, CNS–u, plućima, srcu, bubrezima, jetri i slezeni. Diseminirana intravaskularna koagulacija je česta u teških bolesnika (vidi str. 1083).

Simptomi i znakovi

Podatak o ugrizu krpelja se nađe u oko 70% bolesnika. Inkubacija prosječno traje 7 dana ali kreće se od 3 do 12 dana; što je inkubacija kraća, to je bolest teža. Bolest počinje naglo, jakom glavoboljom, zimicom, klonulošću i bolovima u mišićima. Temperatura se penje na 39.5 do 40 °C unutar nekoliko dana i ostaje visoka (15 do 20 dana u teškim slučajevima), iako su moguće jutarnje remisije. Između 1. i 6. dana vrućice u većine bolesnika izbije osip na šakama, gležnjevima, dlanovima, tabanima i podlakticama koji se brzo širi na vrat, lice, aksile, bedra i trup. U početku makularan i ružičaste boje, osip postaje makulopapularan i tamniji. Otprilike 4. dana lezije postaju petehijalne i mogu se stopiti, tvoreći velika hemoragična područja koja kasnije ulceriraju. Neurološki simptomi, glavobolja, nemir, nesanica, delirij i koma, svi upućuju na encefalitis. Hipotenzija prati teže slučajeve. Hepatomegalija je moguća, ali ikterus je rijedak. Mučnina i povraćanje su uobičajeni. Moguć je lokalizirani pneumonitis. U neliječenih se bolesnika može razviti pneumonija, tkivna nekroza i zatajenje cirkulacije, katkad s posljedičnim oštećenjem mozga i srca. Zastoj srca i iznenadna smrt ponekad se dogode kod galopirajućih slučajeva.

Dijagnoza i liječenje

Svaki ozbiljno bolestan čovjek koji živi u šumovitim područjima ili u njihovoj blizini bilo gdje na Zapadnoj polutki a ima nerazjašnjenu vrućicu, glavobolju i malaksalost, sa ili bez podataka o doticaju s krpeljom, treba pobuditi sumnju na PGS.

Dijagnostiku i liječenje vidi na str. 1488. Rano uvođenje antibiotika značajno smanjuje smrtnost, sa oko 20% na 7%, te sprječava većinu komplikacija. Kada se dogodi ugriz krpelja u endemskom području ali bez kliničkih znakova, ne treba odmah davati antibiotike. Ako se javi vrućica, glavobolja i slabost sa ili bez osipa, smjesta treba započeti uzimati antibiotike. Djelotvorno cjepivo ne postoji. Za sprječavanje ugriza krpelja treba poduzeti određene mjere (vidi OKVIR 177–1).