Bedžel, pinta i frambezija

Bedžel, pinta i frambezija (endemske treponematoze) su kronične, tropske, nespolne, spirohetalne infekcije koje se prenose direktnim kontaktom. Simptomi bejela su promjene na sluznicama i mukokutane lezije, nakon čega se razviju gume u kostima i koži. Frambezija uzrokuje periostitis i oštećenja kože. Pinta uzrokuje samo oštećenja kože. Dijagnoza se postavlja klinički i epidemiološki. Lijek izbora je penicilin.

Uzročnici, Treponema pallidum podvrsta endemicum (bejel, endemski sifilis), T. pallidum podvrsta pertenue (frambezija) i T. carateum (pinta), morofološki i serološki se ne razlikuju od uzročnika sifilisa, T. pallidum podvrsta pallidum. Kao i kod sifilisa, uobičajeni tijek bolesti je početna mukokutana lezija, nakon toga uslijede difuzna sekundarna oštećenja, te razdoblje latencije i konačno kasniji destruktivni stadij bolesti.

Treponeme se prenose bliskim dodirom preko kože (i spolnim putem) poglavito među djecom koja živi u lošim socijalnim i higijenskim uvjetima. Bejel (emndemski sifilis) se pojavljuje uglavnom u sušnim područjima istočnog Mediterana i zapadne Afrike (Sahel). Prenosi se oralnim kontaktom ili upotrebom zajedničkog pribora za jelo i piće. Frambezija je udomaćena u vlažnim ekvatorijalnim državama, gdje prijenos olakšavaju oskudna odjeća i kožne povrede. Pinta se pojavljuje u domorodaca u Meksiku, Srednjoj i Južnoj Americi i nije osobito prijemčiva. Za prijenos je potreban dodir s oštećenom kožom.

Simptomi i znakovi

Bejel ili endemski sifilis počinje u djetinjstvu kao mrlja na sluznici, obično na bukalnoj, nakon čega se pojavljuju papuloskvamozne i erozivne papule na trupu i udovima. Uobičajen je periostitis na nožnim kostima. U kasnijim stadijima bolesti razvijaju se gume u nosu i na mekom nepcu.

Frambezija počinje kao granulomatozna ili makulozna lezija na mjestu inokulacije, obično na nogama, nakon inkubacijskog razdoblja od nekoliko tjedana. Ta lezija nestaje, ali zatim uslijedi generalizacija s pojavom mekih granuloma na licu, ekstremitetima i gluteusima, često na spoju kože i sluznica. Granulomi cijele sporo i mogu recidivirati. Na stopalima se mogu pojaviti rožnate lezije koje dovode do razvoja bolnih ulceracija. Poslije se mogu razviti destruktivne lezije, uključujući periostitis (poglavito tibije), proliferativne egzostoze nosnog dijela maksilarne kosti (goundou), periartikularni čvorovi, gumaste kožne lezije i konačno mutilirajuće ulceracije na licu, osobito oko nosa (gangosa).

Pinta je karakterizirana samo kožnim oštećenjima. Na mjestu inokulacije najprije se zapažaju male papule koje kroz nekoliko mjeseci progrediraju u eritematozne i skvamozne plakove, uglavnom na ekstremitetima, licu i leđima. Poslije se pojavljuju simetrične sivkasto–plave mrlje, obično na licu i ekstremitetima, te iznad koštanih izbočina. U kasnijoj fazi te se promjene depigmentiraju i sliče vitiligu. Na dlanovima i tabanima se mogu pojaviti hiperkeratoze. Destruktivne lezije ostavljaju ožiljke.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na temelju tipičnog izgleda lezija u osoba iz endemskih područja. Serološki testovi za sifilis (VDRL i FTA) su pozitivni, ali se ove bolesti mogu razlikovati od veneričnog sifilisa samo klinički. U uzorcima iz inicijalnih kožnih lezija mikroskopski se u tamnom polju mogu vidjeti spirohete, ali se ne razlikuju od T. Pallidum podvrsta pallidum.

Aktivna bolest se liječi jednom IM injekcijom od 1,2 milijuna jed. benzatinpenicilina. Djeca <45 kg trebaju primiti 600.000 jedinica IM. Javnozdravstvene mjere uključuju aktivno traženje i liječenje bolesnika te liječenje eksponiranih kontakata u obitelji i među djecom benzatinpenicilinom.